URBINO GRAD RAFAELLA

UrbinoUrbino je mali utvrđeni gradić na vrhu brda u Apeninima udaljen svega 40 km od obale Jadrana i turističkog mjesta Pesaro. Prekrasno se vidi iz daljine. Tu sam prespavao nakon posjete sajmu Sigep u Riminiju. Zidine i sve u njemu izgrađeno je od terakote. Odatle su potekli mnogi renesansni umjetnici na čelu s Rafaelom. Razgledati grad znači provlačiti se uskim uličicama ponekad popriječiti stepenicama do dva glavna trga grada. Na jednom je palača Pallazzo Ducale na kojoj je radio i naš Lucijan Vranjanin. U njoj se nalazi Nacionalna galerija Marchi s bogatom kolekcijom renesansnog slikarstva i djelima Forlìa, Rafaela, Piero della Francesca, Paolo Uccella, Timoteo Vitia. Hit je slika  Leonarda, koja podsjeća na Monalizu, samo je slikana s profila. Svakako se ne može zaobići niti Rafaelova rodna kuća, katedrala, tvrđava Albornoz s prekrasnim pogledom na grad i okolicu. Bio je rimska kolonija a procvat grad doživljava u 12.stoljeću za vrijeme vladavine Montefeltro obitelji. Vojvoda Frederico je 1447.godine osnovao dvor i okupio mnoge poznate učenjake, slikare i arhitekte iz cijele Europe. I danas univerzitet nosi njegovo ime i nastavlja tu tradiciju.


Piazza Mercatale i Valbona
Parking je lako pronaći oko samih zidina ili na velikom trgu i parkiralištu sa podzemnom garažom Piazza Mercatale. Oko zidina su negdje i besplatni. Za vrijeme pune turističke sezone zna nekada sve biti puno. Sa trga je pogled na zidine najbolji i tu počinju i sve ture za turiste. Unutar zidina može se ići pješice kroz ulazna vrata Valbona, malim vlakićem ili liftom smještenim u jednoj obrambenoj kuli. Do nje se ured turističke zajednice, gdje se mogu dobiti informacije i mapa, platiti lift i parking i kupiti pokoji suvenir. Ulazna vrata Valbona su bogato ukrašena reljefima. Podignuta su u čast vjenčanja Federica Ubalda Rovere i Claudie Medici. Vjenčali su se u Firenci i svi gradovi na putu svatova su izgradili privremene slavoluke, a samo Urbino od kamena.

Piazza Republica
Sa parkinga penjem se liftom. Izlazim ispred kazališta Sanzio s polovine 19.stoljeća, na koga se nadovezuje dugačka palača sa arkadama, gdje su nekada gospoda šetala do kazališta. U njoj je i odlični Albergo Italia gdje sam odsjeo. S druge strane ulice visoke zidine i na njima tornjevi, i zidine dvorca. Zvonar obližnje crkve od 8-22 zvoni svakih petnaest minuta po sistemu prvo broj sati pa onda drugim zvonom obilježava četvrt sata. Iako hotel ima modernu stolariju i trostruko staklo na prozorima, te zidove od metra, kao da Vam zvoni u sobi.
Ostavljam stvari u sobi i izbijam na trg Piazza Republica sa fontanom i nekoliko restorana u palačama koje ga okružuju. Na njemu je romaničko-gotička crkva San Francesco rekonstruirana u 18.stoljeću sa kolonadama sa jedne strane i nekoliko restorana u parku koji je okružuje. Siječanj je i nije turistička sezona pa su terase većinom zatvorene. U jednoj palači nekada je bio Rafaello koledž za mlade umjetnike. U njegovom dvorištu su napravili klizalište za mlade, koje je prepuno.

Rafaello
Idem uličicom Via Rafaello. Skrećem u uličicu Via Bramante koja vodi do maloga trga sa kipom pape Clementa XI i malom crkvom. Tu je i uprava financijske policije. Vraćam se u Via Rafaello koja se dosta strmo penje. Odmah s lijeve strane je rodna kuća i muzej ovoga poznatoga renesansnog slikara u kojoj je rođen 1483.godine. Nažalost zatvorena iz nepoznatog razloga. Puno ime mu je Raffaello Sanzio da Urbino i zajedno sa Leonardom i Michelangellom je obilježio epohu u svome kratkom životu od 37 godina. Umro je u Rimu. Na kraju ulice, van gradskih zidina je mali park sa spomenikom ovom velikanu. Izgrađen je još u 19.stoljeću ali tu je prebačen 1947.godine sa centralnog gradskog trga.

Albornoz Fortrezza
Unutar zidina na istom trgu je zgrada Accademia di belli arti ili prevesti ću kao Likovna akademija i do nje jedan stara crkvica. Idući uskom uličicom dolazi se do platoa i parka odakle je najljepši pogled na grad, krovove i tornjeve crkvi i palača. Na platou s druge strane je utvrda Albornoz. Ona je dio vanjskih zidina, ali ima obrambene zidine okrenute i prema gradu. Izgrađena je u 14.stoljeću, a kasnije će i Leonardo raditi na njenim planovima. Ime je dobila po kardinalu koju je dao obnoviti. Oko utvrde mali park sa par modernističkih skulptura i najljepši pogled na grad.
Idem nizbrdo niz strmu usku uličicu sa stepenicama, na kojoj bi i Kostelići imali problem se spustiti. Vodi do male gotičke građevine sa freskama Oratorio San Giuseppe sa prekrasnom unutrašnjošću vrijedne velikih katedrala. Do nje je još jedna San Giovanni, ali je bila zatvorena ovaj put. Spuštam se dalje do ulaznih vrata Valbona i vraćam pješice do Trga Republice.

Piazza Duca Federico
Uskom uličicom dolazim do centralnog gradskoga trga Piazza Duca Federico na kome su sve glavne gradske atrakcije. Prva katedrala je izgrađena 1021.godine, dok je ova sadašnja građena od 15.stoljeća do 1782.godine. Sedam godina kasnije jak zemljotres je srušio kupolu pa su radovi ponovo nastavljenji. Do nje je Albani muzej sa crkvenim blagom i biskupska palača. Preko puta je crkva San Domenico i ispred nje egipatski obelisk postavljen 1730.godine kao znak interesa za arheologiju obitelji Albani. Trgom dominira kao najljepša i najveća palača vojvode u kojoj je sada nacionalna galerija Marchi sa izuzetno vrijednom kolekcijom slika i skulptura. Unutrašnja dvorišta stepeništa, razne bogato ukrašene sobe su prava mala remekdjela arhitekture i vrijedi sve obići. Ipak najdojmljivija su dva okrugla tornja koja dominiraju palačom. Kada se prođe sa donje strane kroz park najbolje se vide. Nažalost upravo su pod skelama. Tu je Sanzio kazalište i lift kojim se silazi na trg odakle sam došao. U tom dijelu grada u nekoliko starih samostana su se smjestili fakulteti univerziteta, nekoliko malih crkvica i palača. Kako je prvi dan već pala noć, ujutro sam prije odlaska obišo još jednom glavni trg.




This entry was posted in Europa, Italija, Marche, Putovanja, Urbino and tagged , , . Bookmark the permalink.

Odgovori