SAN MARINO ZIMI

0San Marino je jedna od najmanjih i najstarijih država u Europi. Ima nešto manje od 32.000 stanovnika. Njen statut je iz 1253.godine koji je i danas na snazi. San Marino je na 739m visokom brdu Monta Titano osnovao 301. godine kršćanin i klesar Marin sa Raba, koji se tu sklonio od progona Dioklecijana, rimskog imperatora.  Poslije će niknuti tu neosvojive utvde, koje uz  stari grad se nalaze pod zaštitom UNESCO-a.

Evo nas ponovo nakon šest godina. Ovaj puta zimi, nakon posjete Sajmu Sigep u 25 km udaljenom Riminiju. Iako nema toliko turista kao ljeti i ne rade mnoge trgovine i restorani zanimljivo je bilo malo detaljnije ga razgledati bez ljetne kiše. Ovaj puta ćemo i prespavati u San Marinu. Auto smo ostavili na parkingu P6 ispred ulaznih vrata Porta della Fratta. Parkinga je mnogo oko zidina staroga grada. Označeni su brojevima. Plaćaju se od 8-18 sati, a  cjelodnevna karta je 8€, a upola ako ste gost hotela. Odsjeli smo unutar zidina u malom ali izvrsnom hotelu La Grotta*** ,  koji ima fantastične ocjene na Tripadvisoru. Jedina zamjerka mu je tipični talijanski doručak, kroasani i slatki program. Ljubazni domaćini su nas počastili i besplatnim pićem uvečer.

Palazzo Pubblico i državni muzeji
S obzirom da smo dobili od Turističke zajednice ulaznice za državne muzeje, prvo smo ih obišli dok su još bili otvoreni.  Inače ulaznica je 3€ za svaki ili 9€ za sve (pet muzeja i dvije tvrđave). Nažalost zimi rade samo do 17.00. Glavna atrakcija grada je palača Palazzo Pubblico sa tornjem i satom u kojoj je mali muzej ali i Parlament San Marina. Izgrađena je 1894.godine na mjestu stare. U njoj se primaju i strani državnici. Nalazi se na najvećem gradskom trgu Piazza Liberta. Na trgu je i Statua Slobode, ženski lik koji u ruci drži zastavu. Spuštamo se i do Državnoga muzeja u Pallazzo Pergami, na Trgu Titano, te još niže do najstarije crkve u San Marinu i muzeja. Nalaze se pored Porta San Francesco iz 1361. godine.  Tu su i donje zidine i ulazna vrata San Francesco i pored njih privatni muzej Torture.

Žičara
Vraćamo se pored Državnog muzeja i prolazimo pored palača u kojima su ministarstva i uprava države, sve do Stepenica dobrovoljaca (La Scalinata dell’Ara dei Volontari a San Marino) iz 1927.godine, koje vode u mali park podno Palazzo Pubblico. Skoro pa jedino drveće u strarom gradu, veoma zanimljivo ošišano. Fontanu je poklonio američki narod stanovnicima San Marina. Usiječen u stijene je mali amfiteatar, nekadašnje vježbalište strijelaca sa lukom i strijelama. Sada se tu održavaju priredbe. Konačno izbijamo na plato gdje dolazi žičara. Pogled odozgo je veličanstven, kada nema večernje izmaglice. Žičara spaja stari grad sa gradićem u podnožju litice. Karta košta 2€. San Marino ima 8 malih gradića.  San Marino ima svoju seriju novčića eura. Lik koji se nalazi i na novčiću od 2€ iz 2004 godine je Bartolomeu Borghesiu, poznati numizmatičar, koji je svoje zadnje dane proveo tu. Njegov spomenik se nalazi na platou.

Katedrala
Penjemo se i do trga Piazza Domus Plebisi, na kojem je bazilika Saint Martinsa ili  Katedrala s početka 19.stoljeća. Zavirujemo unutra, a potom idemo paralelno gornjim zidinama , koje se nalaze na samoj vertikalnoj provaliji. Oko nas posvuda restorani i dućani suvenirima, pićima i ženskim torbicama. San Marino kažu da nema poreza pa trgovci to ističu kao prednost da kupite robu. Cijene zaista nisu visoke, jer je filozofija zašto da netko kupi jednu bocu za 5€ kada može 3 boce za 10€. Obično su to voćni likeri, amareto, vino. Prolazimo i pored privatnih muzeja voštanih figura i kurioziteta sa dosta visokim cijenama ulaznica za veličinu i ono što nude.

Utvrde
Penjemo se i do prve utvrde La Rocca, koja je najviša točka unutar zidina staroga grada.  Datira još iz 11.stoljeća, mada je najveću ulogu imala u 15. stoljeću u borbi sa plemićkom obitelji Malatesta iz Riminja. Do 1975.godine bila je i zatvor, a potom je otkriven turizam. Od svibnja do rujna u njoj se može gledati smjena straže. Nažalost već je padao mrak i nije se moglo ući unutra. Stoga smo samo bacili pogled do druge još više utvrde La Cesta. Podignuta je dva stoljeća kasnije na ruševinama rimskog logora i postupno opasana zidinama stoljećima kasnije. U njoj je i Muzej srednjovjekovnog oružja. Postoji i treća utvrda Montale, ustvari toranj iz 14.stoljeća. On je nešto dalje van zidina. Kako je počeo puhati hladan vjetar potražili smo restoran za večeru. U nekoliko nije bilo kuhara jer počinju raditi tek u 19.00 pa smo nakon još jednog obilaska trgova noću završili u Restoranu Bolognese, gdje smo pojeli odličnu pizzu tankog tijesta bez ruba kako se jede u Bolonji i popili čašu spumantea, gaziranoga vina. Cijene vrlo prihvatljive i za naše pojmove. Skuplje su u Istri.



San Marino

This entry was posted in Europa, Putovanja, San Marino. Bookmark the permalink.

Odgovori