REGGIO EMILIA

0Reggio Emilia je grad veličine Rijeke. Nalazi se na pola puta između Modene i Parme i poznati je poljoprivrdedni i industrijski centar. Tu je 1797. godine stvorena talijanska zastava, pa grad nosi ime Citta del Tricolore. Iako ima što za pokazati nije baš poznat i turistima. Stara gradska jezgra je uglavnom izgrađena u 15.-17. stoljeću. Grad dobrog života, dobre hrane, visokoga standarda ljudi što se vidi i po cijenama u trgovinama. Kažu da imaju najbolje vrtiće na svijetu.
Ja sam tamo odlučio prespavati nakon sajma Cibustec u Parmi. Stigao sam uvečer u grad, ostavio stvari u hotel i napravio kratki noćni obilazak. Djeca su šetala obučene u kostime kostura i vještica. Ponegdje kakva bundeva u izlogu trgovine. Halloween se ovdje stidljivo obilježavao. Ipak je to Italija i Dan mrtvih je nešto mnogo više od maskiranja. Sutradan ujutro prazan i pust grad. Ništa ne radi, pa nabrzinu još jednom sve obilazim. Ovaj puta malo širi krug, ali sve se opet vidi za sat vremena.

Calatrava mostovi
Još na samoj autocesti primijetiti ćete čudne konstrukcije željezničke stanice i mostova pored kojih prolazite. Ako idete u grad nećete preći preko njih. Najpoznatiji svjetski arhitekta Santiago Calatrava ostavio je svoj pečat i u ovome gradu. Ne samo jedan most već tri i to povezana u jednu cjelinu. Lepršava konstrukcija čudnih oblika prkosi zakonima gravitacije, a bijela boja daje im neki nebeski smisao.

Piazza Grande
Ovaj trg se zvanično zove Piazza Prampolini i glavni je gradski trg. Na njemu je Katedrala izgrađena 875.godine u staro-rimskom stilu, adaptirana par stoljeća kasnije u romaničkom i konačno u 16.stoljeću. Poseban je kratki osmorokutni zvonik sa Bogorodicom od zlata na vrhu. Unutrašnjost je veoma lijepa i bogata, sa mnogobrojnim oltarima. Uspio sam ući uvečer i bila je prekrasna unatoč polumraku koji je vladao. Do nje je romanička krstionica iz 1049.godine.
Gradska vijećnica je na trgu od 1434.godine.U njoj je soba gdje su gradovi Reggio, Modena, Bologna i Ferrara proglasili Republiku Cispadana i smislili današnju zastavu. Pedeset godina kasnije zaista će i postati zastava cijele ujedinjene Italije. Nasuprot nje je toranj sa satom iz 1216.godine koji raznim zvonima i raznim tonovima otkucava sate i minute.

San Prospero
Kada se prođe iza Katedrale, odakle se vide njene apside stiže se na mali trg Piazza San Prospero na kome je pročelje istoimene barokne crkve iz 997.godine, čija je fasada kompletno rekonstruirana u 17.stoljeću. Pored nje je opet kratki osmerokutni zvonik, a ispred nje leži pet lavova. Na trgu je dva puta tjedno pijaca. Okolo je još dosta crkvi sa raznim oblicima i visinama zvonika, dosta višim od glavnih crkvi. Ispred svake stoji po jedan prosjak i čeka da se otvori i da vjernici počnu dolaziti. Čak se je jedna dobro obučena gospođa na biciklu zaustavila i zatražila euro.

Piazza dei Teatri
Glavna ulica sa mnoštvom trgovina je Via Emilia. Do pola se još zove Santo Stefano, a od pola Santo Pietro. Prelazim ulicu sa glavnog trga i dolazim na drugi najznačajni i najveći trg grada poznat kao Piazza dei teatri.  Ustvari čina ga zvanično dva trga Piazza Martiri del 7 luglio i Piazza della Vittoria. Pada u oči 46 metara duga  fontana ispred zgrade kazališta Teatro Valli. Kažu da je noću osvjetljena u raznim bojama, ali ja nisam bio te sreće. Na trgu je i nekoliko palača, crkva S. Francesco i zgrada muzeja ispred koga je spomenik pokretu otpora. Na trgove se nadovezuje park ispod koga se sada kopa podzemna garaža. I u njemu je spomenik posvećen vojnicima iz I.svjetskog rata. U doba jačanja fašizma bilo je izuzetno popularno praviti takve spomenike. S njegove druge strane je Ariosto kazalište. Izgrađeno je 1741.godine, izgorjelo u požaru i obnovljeno 1878.godine po originalnim nacrtima. Do njega sa tri strane su muzeji i galerije. Svakako vrijedi ući u galeriju Parmeggiani gdje je izuzetna kolekcija koju je skupio za života i pohranio u zgradi izgrađenoj baš za tu namjenu.

Obelisk
Na glavnoj ulici nalazi se visoki obelisk sa zvijezdom na vrhu. U palačama su neke upravne zgrade grada. Par metara dalje je prekrasna crkva i samostan Ghiara sanctuary u kome je sada hostel za mlade. Ne znam kako je  sobama, ali unutrašnje dvorište, zelenilo, stolovi i kafić, bina mi govore da su noći tu zabavne. I trgovački centar je u blizini.

This entry was posted in Emilia Romagna, Europa, Italija, Putovanja, Reggio Emilia and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori