PARMA

Piazza del Duomo, Baptistery and Cathedral, ParmaIako Parma nije veliki grad, niti turistička destinacija može se pohvaliti mnogim vrijednim povijesnim spomenicima neopisive ljepote.  Čak jedinstvenih u svijetu. To je rodno mjesto Artura Toscaninia. Kazališta i opera smješta Parmu kao jak kulturni centar, a i danas je doživljaj posjetiti jednu pravu talijansku opernu predstavu. Parma je inače grad mesne industrije i nadaleko poznatog branda pršuta. Tu je u obližnjem gradiću i sjedište Parmalat mljekarskog koncerna, a još je mnogo industrijskih grana koje prate uzgoj svinja i goveda, preradu mesa i mliječnih proizvoda. Parma je podarila svjetskoj gastronomiji mnoga jela, u kojima je glavni sastojak Parmezan. Svi su čuli za Parmigiano Reggiano i Prosciutto Crudo di Parma.
Kada se izađe sa autostrade na izlazu Parma i prođe nova željeznička stanica parking se može pronaći  na okolnim ulicama ili parkiralištima. Stiče se dojam da parkinga ima dovoljno, mada je negdje vremenski ograničen. Kako je posjeta gradu bila neplanirana, u prvom hotelu sam zamolio za turističku mapu grada i krenuo obilaziti.


Palazzo della Pilotta
Odmah sam primijetio ogromnu građevinu od cigle, koja je dominirala malim parkom.  Palazzo della Pilotta  je izvorno zamišljena kao zgrada svih dvorskih službi u sklopu Kneževe rezidencije, koja je bila na suprotnoj obali rijeke u Palazzo Ducale. To je monumentalni kompleks zgrada koje su radili u različitim vremenima mnogi arhitekti.  Ime potječe iz plemićke igri “pelota” koja se igrala u njenim dvorištima. Ispred palače se nalazi spomenik posvećen borcima iz nekog rata. Danas je tu biblioteka, arheološki muzej, Museo Bodoniano posvećen čovjeku i njegovoj tiskari iz 1768.godine, te Galleria Nazionale sa slikama koje svjedoče o tome vremenu i svjetskim majstorima kao što su Correggio, Parmigianino, Beato Angelico, Leonardo, Cima da Conegliano, El Greco, Van Dyck, Carracci, Sebastiano del Piombo, Tiepolo, Canaletto i mnogi drugi.
Teatro Farnese
U sklopu palače je kazalište Teatro Farnese. To je nešto jedinstveno što se može vidjeti. jedno od najljepših povijesnih kazališta u svijetu. Ne samo da je unutrašnjost u cijelosti izrađena od drveta, ono je imalo nekoliko revolucionarnih pronalazaka prvi puta ugrađenih u neko talijansko kazalište. Tu je bila pozornica koja se mogla rotirati, a koja je bila i vodonepropusna, kako bi se omogućilo uprizorenje bitke na moru. Teatro Farnese je još uvijek u funkciji i danas, nakon što je obnovljen nakon Drugog svjetskog rata. Iako od drveta mnogi dijelovi su originalni poput pozornice i dijela plemićkih loža.
Palazzo Ducale
Odlazim s druge strane palače, koja leži na rijeci Torrente Parma. Preko rijeke je park i Palazzo Ducale, palača vojvode od Parme i Piacenze Ottavia Farnesea, koji je izabrao Parmu kao svoj glavni grad u 16. stoljeću. On je dao napraviti ovu zgradu od postojećeg dvorca Visconti. Prvobitno vrtovi koje okružuju palaču su bili uglavnom za opskrbu hranom, gdje su se uzgajale razne biljke, riba i divljač. Vrtovi su pretvoreni 1749. godine u klasični francuski vrt, da bi konačno Napoleonova žena, Marie Louise od Austrije, kasnije ih preradila u engleskom stilu.
Camera di San Paolo
Preko puta Palazzo della Pilotta u benediktinskom samostanu San Paolo (ulaz iz ulice Via Melloni, 3a)  se nalazi Camera di San Paolo, koja pruža ljubiteljima Correggioa još jednu priliku vidjeti djela ovoga poznatog umjetnika. Oslikana je 1519. godine. Smatra se  jednim od najvećih remek-djela talijanske kasne renesanse.U prizemlju samostana je jedan veoma zanimljiv i rijedak muzej. Posvećen je lutkama, marionetama ili bolje reći kazalištu lutaka. Castello dei Burattini (Zamak lutaka) ili Giordano Ferrari Muzej, koji ima naveću kolekciju lutaka u Italiji, preko 500 izloženih, skupljenih odasvuda u 60 godina rada poznatoga talijanskoga lutkara.
Teatro Regio
Vraćam se na glavnu cestu i tu je ogromna zgrada opere koja ima 1400 sjedala i smatra se jednom od najvažnijih u Italiji. Izgrađena je u ranom 19. stoljeću, a prva predstava je bila Zaira od Belinija, skladana posebno za svečano otvaranje. Prekoputa je crkva Madonna della Steccata, sa djelima Parmigianina. Građena je po uzoru na onu vatikansku Svetog Petra, kao zahvala za pobjedu u ratu 1521.godine. Unutrašnjost izuzetno lijepa i bogata.
Palazzo del Governatore
Fasada Guvernerove palače na glavnom trgu Piazza Garibaldi datira iz 1760. godine, mada je palača mnogo starija.  Astronomski sat u tornju ne pokazuje samo vrijeme, već i godišnja doba i druge nekada važne stvari. Danas je tu veliki izložbeni prostor, gdje su često izložena djela moderne umjetnosti.
Duomo i Battistero
Konačno stižem na trg sa katedralom, koja  datira iz 11. stoljeća. Vrijedi u ći i pogledati središnju kupolu i fresku  Uznesenja koja je djelo Correggioa jednog lokalnog umjetnika. Visoki i vitki zvonik je upravo u skelama. Ali zato odmah do njega je Battistero ili krstionica, koja je zaštitni znak Parme. To je osmerokutna zgrada sa fasadom ružičastog mramora iz  Verone. Izgrađena je 1270. godine nakon skoro 80 godina gradnje i zasjenjuje obližnji Duomo. Prekrasna kupola u obliku kišobrana sa 16 lukova  unutar kojih je cijeli niz fresaka i slika iz 13. i 14. stoljeća. Vanjski dio je ukrašen skulpturama i reljefima. Može se posjetiti, kao i Museo Diocesano, koji je također na trgu Duomo.
San Giovanni Evangelista
Par metara dalje odmah iza Katerdale je crkva i samostan San Giovanni Evangelista iz 10.stoljeća sa visokim baroknim zvonikom dodanim 1613.godine. Tu se također kriju freske Correggioa iz 1520-21, i nekoliko od Francesca Mazzole zvanog Parmigianino( Mali od Parme). U velikoj biblioteci samostana se nalazi preko 20.000 knjiga i nekoliko stotina miniatura.
Od 1201-1766.godine tu je bila antička ljekarna sa ljekovitim travama Antica Spezieria di San Giovanni. Nakon toga prešla je pod patronat države, a 1959.godine je to postao muzej. Ulaz joj je iz bočne ulice.
Na a putu ka autu prolazim još pored nekih zanimljivih starih crkvi. Potom odlazim autom pokušavam pronaći ulaz u Parco della citadela. To je stara utvrda napravljena posljednjih godina 16.stoljeća. Ima peterokutni oblik i služila je kao kasarna i zatvor, a sad je park za šetnju u prirodi. Recimo još da je rodna kuća Artura Toscaninia  danas muzej sa mnogima dokumentima i stvarima ovoga slavnoga kompozitora, koja je donirala obitelj Toscanini gradu. Tu je rođen 1867.godine.




Tko kaže da jedan grad ne treba posjetiti opet. Uvijek se nešto novo vidi i doživi. Evo nekoliko slika napravljenih prilikom naše dvije posjete u 2016. godini. Ispred palače Pilota izložba i instalacije od drveta. U palači Pilota u kazalištu Farnese proba orkestra za večeri klasične glazbe koje se održavaju u jesen u gradu. Toranj katedrale napokon bez skela koje su ga skrivale prvi puta. U Katedrali sišli u podzemni dio sa brojnim stupovima i križnim svodovima, koje nose veliku kupolu. Ušli u krstionicu oslikanu fantastičnim freskama. Posjetili Museo Diocesano koji se nalazi na trgu ispred Katedrale. Konaćno posjetili i Muzej marioneta. Ušli u poštu da pošaljemo pismo i pronašli prekrasno ukrašenu veliku dvoranu s početka prošlog stoljeća.

This entry was posted in Emilia Romagna, Italija, Parma, Putovanja and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori