MILANO

Milano je poslovno i industrijsko središte na sjeveru Italije, odakle se diktaraju i modni trendovi u cijelom svijetu. Iako ima nekoliko turističkih bisera, jedinstvenih u svijetu, teško da se može smatrati turističkom destinacijom. Svi uglavnom znanju za veličanstvenu Katedralu Duomo, ali malo ljudi zna da je u jednoj gotovo neuglednoj crkvi od gigle iz XV.stoljeća smještena famozna freska Posljednja večera od Leonarda da Vincija.

U Milanu prvo što ćete primjetiti je neopisiva prometna gužva i ludačka vožnja. Iako Milano ima izvrstan sustav gradskog prometa (metro, tramvaji i autobusi), gotovo svi će radije sjesti u svoj auto i krenuti na posao. Neće smetati niti stalne kolone i beskrajna čekanja. Gradske vlasti se bore protiv toga zabranom ulaska u centralni prsten, svima onima koji ne žive u njemu, odnosno plaćanja posebne pristojbe za ulazak.

Evo me opet u Milanu sa poslovnim partnerima. Ovaj tekst i slike su dodani  prilikom posjete sajmu IpackIMA 29.2.2012. godine. Kako su neke rekonstrukcije na trgu Duomo završene evo malo svježih slika pomiješanih sa starima. Milano će biti 2015 domaćin EXPO izložbe, pa je grad malo dograđen za tu priligu. Također i Versache planira novi fashion show. Uostalom vidi se na slikama.

Turističke znamenitosti

Milanska katedrala ili skraćeno Duomo je jedana od najljepših gotičkih katedrala u svijetu. Izrađena je od bijelog mramora, a njena čipkasta struktura dominira cijelim vanjskim dijelom.  Posebno su upečatljive mnogobrojne statue i tornjevi, čiji vrhovi streme u nebo. Na tom mjestu prva bazilika je izgrađena još u V.stoljeću, pa potom nova 836.godine, a nakon požara i treća 1075.godine.  1386. godine počinje izgradnja ove današnje, koja je imala nekoliko transformacija i dogradnji tijekom stoljeća. Unutrašnjost nije tako elegantna kao vanjske fasade. Čak je prilično tamna i nema one vanjske lepršavosti.  Katedrala je duga 157 metara i nakon one u Sevilji je druga najveća katedrala u svijetu. Crkva Svetog Petra u Rimu se ne računa, jer nije katedrala. U nju stane 40.000 ljudi. Za one znatiželjnije i hrabrije, je svakako penjanje na krov (201 stepenica ili lift) i pogled na grad i trg sa visine. Više pogledajte ovdje.

Ispred katedrale je veliki trg (Piazza del Duomo) iz koga se radijalno šire ulice, koje predstavljaju glavne arterije Milana.  Tu je nekada bio centralni rimski trg. Na trgu je spomenik Vittoriu Emanueleu II u obliku konjanika.  Sam trg uokviruju dvije jedinstvene građevine. Jedna je Kraljvska palača (Palazzo Reale) iz XVIII.stoljeća, gdje su živjele obitelji Visconti i Sforza, kao i španjolski i austrijski namjesnici ranije i kasnije.  Druga je Vittorio Emanuele Galeria sa skupim restoranima i trgovinma. To je čudna građevina sa staklenim nadsvođenim ulicama i kupolom, koja spaja  dva trga Piazza del Duomo i Piazza del Scala.

Na ovom drugom trgu je najpoznatija opera na svijetu. Milanska Scala (Teatro alla Scala Milano).  Sama građevina izvana ne nagovještava ono blještavilo iznutra. Ljubitelji opere neće propustiti kupiti izuzetno skupe ulaznice za predstave, koje su u pravilu dosta unaprijed rasprodane. Koga zanima neka pogleda ovdje.

Na istom trgu je i spomenik najvećem umjetniku, arhitekti i znastveniku renesanse. Naravno to je svakako Leonardo Da Vinci. Teško je reći je li veće umjetničko djelo Mona Lisa ili Posljednja večera (Ultima cena ili Cenacolo).  Ovo drugo se nalazi u obližnjoj crkvi Santa Maria delle Grazie. Leonardo ju je počeo raditi 1495.godine i radio ju je pune tri godine. Do sada je doživjela četiri restauracije. Iznenadio sam se da mnoge naše turističke agencije uopće ne spominju tu činjenicu u svojim programima posjete Milanu. Doduše karte za ulaz se moraju uzeti mnogo ranije i rezervirati putem Interneta. Samo ograničen broj posjetitelja (35) se pušta unutra svakih 15 minuta. Kupovinom ulaznice, kupuje se i ulaznica za Pinacotecu u Palazzo di Brera, gdje su izložena djela talijanskih majstora od XIII.-XX.stoljeća.  Više o tome pogledajte ovdje.

Jedan od simbola Milana je svakako Sforza Castello, utvrda-zamak, koji se počeo graditi 1358.godine i koji je završen deset godina kasnije. Pored visokih zidina i kula od cigle, unutra se nalaze dva dvorišta i palača sa djelima Bramantea i Leonarda. Tu je i nekoliko muzeja, a u danima kada smo mi bili održavao se u velikom šatoru tjedan visoke mode, sa modnim revijama najpoznatijih dizajnera. Ispred palače je velika fontana, a s druge strane veliki park (Parco Sempione), koji služi građanima za odmor i bijeg u zelenilo. Na kraju parka se nalazi slavoluk (Porta Sempione), odakle se nastavlja istoimena avenija. Nastao je početkom XIX.stoljeća i zovu ga još i slavoluk mira (Arco della Pace). Naime, dao ga je izgraditi Napolenon, ali kako je ubrzo poražen i zatočen, Franz I od Austrije ga posvjećuje netom sklopljenom miru. U doba Rima tu su bila jedna od ulaznih vrata u grad. U parku se nalazi metalni toranj (Torre Branca), koji pomalo podsjeća na onaj u Parizu. Visok je 109 metara i izgrađen je 1933. godine. Kako je to druga najviša građevina u gradu, posjetitelji mogu uživati u pogledu odozgo.

Sve ovo navedeno može se obići pješice u toku nekoliko sati. Naravno Milano ima još vrijednih spomenika i muzeja za vidjeti.

Ipak u Milano se najčešće dolazi poslovno. Bilo na predstavljanje nove kolekcije poznatih modnih kreatora ili na kakav sajam. Pogledajte kako to radi Dolce&Gabbana na svojoj reviji, gdje je predstavljena ženska i muška kolekcija za zimu 2012/2013. Dio grafičkog dizajna je odradila Dea Curić, mlada dizajnerica, rodom iz Poreča, koja je završila umjetničku akademiju u Milanu za primijenjeni dizajn. Trenutno živi u Milanu i radi kao dio tima Dolce&Gabbana. Ona je osmislila i nacrtala sve što vidite da je izvezeno, cvjetno i zlatno u kolekciji za žene.

Razlog svih mojih posjeta Milanu su sajmovi. Tako je bilo i ovaj put. Posjetili smo sajam opreme i materijala za pakiranje, skladištenje, transport i označavanje Ipack Ima 2012. O tome više u drugom postu.

 


 

This entry was posted in Italija, Lombardia, Milano, Putovanja and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori