GRČKA VELIKA TURA

Grčka je jedna od kolijevki civilizacije, poznata po prvoj demokraciji, filozofiji i svojoj bogatoj povijesti. Ono što se može vidjeti obilazeći mnoge lokalitete je zaista fascinantno. Ovo je jedna klasična grčka tura kojom prolaze mnoga maturalna putovanja. Kombinacija je putovanja modernim brodovima i autobusom. Mi smo tako krenuli busom preko Slovenije i Italije sve do talijanske luke Ancona, smještenoj na obali Jadrana negdje na polovini čizme. Tu smo se predvečer ukrcali na moderni veliki  grčki trajekt Anek Lines i plovili cijelu noć.  Na brodu pored nekoliko restorana, diskoteke, bazena, mini casina, trgovine i svirke na palubi nije bilo dosadno. Oni željni odmora mogli su spavati u svojim kabinama. Ujutro smo stigli do grčke luke Igumenitsa i nastavili našim autobusom.

Epir

Dodona je jedno od najstarijih grčkih svetišta posvećeno vrhovnom bogu Zeusu, koje spominje i Homer. Nalazi se na sjeveru u planinama pokrajine Epir. Smatra se da je još prije 5000 godina tu obožavana božica Zemlja. Pored dobro očuvanog kamenog amfiteatra, Dodona je bila poznata po hrastu i proročanstvima. Bosonoge proročice u bijelim haljinama osluškivale su šum vjetra kroz lišće i proricale sudbinu. Hrast je i danas tu, mada zasigurno nije onaj prvobitni.
Obližnji gradić Ioannina, smješten na obali jezera, se diči sa dvije jedine preostale džamije sa minaretima u Grčkoj. Iako su Turci vladali Grčkom nekoliko stoljeća, danas se svi  stanovnici smatraju Grcima i nema međunacionalnih i vjerskih sukoba. Ali nema mnogo niti spomenika iz toga perioda. Sa gradskih zidina je prekrasan pogled na jezero i gradić u podnožju. A Ioannina je poznata po svojim kolačima. Oni se prodaju i kao suveniri u posebnim ukrasnim kutijama i nose kao poklon prijateljima. Tu se može probati prava baklava sa sjeckanim orasima i medom.

Tesalija i Meteori

Vozeći se busom bespućima visokih planina Tesalije, kojima danas prolazi i autocesta, stigli smo u malo planinsko selo Metsovo. Ustvari to je poznato grčko skijalište.  Kraj ljeta je i ništa ne podsjeća na tu činjenicu. Strme uske uličice i mali trg sa visokim stablima kestena, mali hoteli i restorani i prava grčka svadba. Stotine zvanica, obilje hrane i pića, glasna muzika, koja podsjeća da smo bliže melosu Srbije i Makedonije nego pravom grčkom sirtakiju.
Nastavljamo dalje do Kalambake, gradića koji se smjestio ispod jedinstvenih stijena Meteora i još poznatijih pravoslavnih hramova. Grad je pun hotela, restorana, terasa, kafića. Lokalno stanovništvo pomiješano sa masom turista uživa jedući suvlaki i giros u mnogim uličnim restorančićima, onako s nogu ili servirano u papir za malim stolićima. Pogled na stijene iznad koje nestaju u mraku je fenomenalan, vjerojatno kao i u svitanje. Podsjećaju na šumu od kamena. Drugi dan odlazimo u posjetu busom. Za turiste sada postoji cesta koja vodi do vrhova mnogih samostana. Ne možete se ne diviti snazi i upornosti redovnika, koji su svaki kamen i sve potrebno za život na nedostupne vrhove dizali u pletenim košarama pomoću drvenih kotura i užadi. Nekada nedostupne stijene bile su idealne za obranu i praktično neosvojive. Prvi pustinjaci dolaze tu u XI.stoljeću. Gotovo na vrhu svake stijene se nalazi po jedan samostan. A stijena je na desetine. Oni najveći izgrađeni su od XIV-XVI stoljeća i danas su muzeji koji se mogu posjetiti.

Delfi

Nakon nekoliko sati vožnje, slušajući vodiča i legende o bogovima, stižemo u jedan od najvećih kompleksa hramova i poznato proročište u Delfima, gdje je sudbinu dijelila proročica Pitija. Grci su to smatrali centrom svijeta. Vrhunac je bio između VI.-IV. stoljeća prije Krista. Koliko je sve to grandiozno i veliko, tek možete spoznati kada se popnete na vrh , na kojem se nalazi stadion za trke i igre. Ispod na strmoj padini se nalazi kazalište u kojem su se pored predstava držali govori o filozofiji i demokraciji. Potom se redaju mnogobrojni hramovi. Većina je uništena i ostali su samo temelji i poneki stup. Dok prolazite ruševinama, osjećate neko strahopoštovanje, divite se snazi i umu čovjeka da tako nešto sagradi golim rukama od najtvrđeg kamena. U obližnjem muzeju može se vidjeti mnogo predmeta i skulptura, koji su nekada krasili hramove. U samom gradiću je mnogo zanimljiv uličica i svega za turiste. Sa terasa restorana puca pogled na beskrajne maslinike. Kažu da su tu najbolje na svijetu, veličine oraha.

Atena

Predvečer stižemo u glavni grad Grčke Atenu. Odsjedamo u hotelu na Omonia trgu, koji je drugi najveći trg u gradu. Odlazimo u kraću šetnju do Plake, četvrti prepune malih trgovina i restorana, gdje je izuzetno živo i po dana i po noći. Večera sa tradicionalnom grčkom muzikom i plesom se ne smije propustiti. U nekoliko restorana se takav program organizira za grupe turista. Nažalost više nema razbijanja tanjura kao nekada. Atena se  nalazi u ravnici i odakle god pogledate vidi se Akropolis, 150 m visoki plato sa najpoznatijim grčkim hramovima. Osvjetljen tako noću  je pogled vrijedan divljenja. U gradu postoji odredba da se zgrade ne smiju graditi preko određene visine, kako bi se odasvud mogao vidjeti taj čarobni prizor. Gdje god krenete po gradu naletiti ćete na neki spomenik.  Treći dan smo krenuli u obilazak . Prvo smo naravno otišli na Akropolis koji je većim dijelom izgrađen prije 2500 godina. Ulazeći kroz Propileje, stiže se na zaravan prepunu hramova i drugih građevina. Premalo je prostora za nabrajati sve. Prostorom dominira Partenon, hram posvećen božici Ateni, zaštitnici grada. Na vrhu je i muzej. Gdje god pogledate odozgo vidjeti ćete po gradu druge hramove, dva kazališta podno zidina, stadion i još mnogo toga. Za okolna brdašca, gdje su boravili razni bogovi, vezane su mnoge legende.  Mi nastavljamo panoramski obilazak po gradu uz zaustavljanja u rimski kompeks hramova Agora. Da i Rimljani su tu gradili, kada su osvojili te prostore. Potom odlazimo na stadion gdje su održane prve moderne olimpijske igre, trg Syntagma sa Parlamentom pogledati smjenu straže i napokon u arheološki muzej sa izuzetno bogatom kolekcijom.
Kasno popodne odlazimo u Sounion na izlet. Prolazimo obližnju luku Pirej. Široki bulevar sa palmama nas vodi uz more, pokraj mnogih prekrasnih vila i plaža. Cesta i dalje vijuga uz more i stižemo na poluotok. Iz daljine se vidi hram posvećen bogu Posejdonu. Kažu da se tu mora doživjeti zalazak sunca sa svojim partnerom i poželjeti nešto za vječnu ljubav. Podno hrama u maloj uvali nalazi se restoran u kome je 1964. godine sniman film Grk Zorba. Zadržao je autentični izgled, sa slikama poznatih osoba koje su to sve bile.

Peloponez

Četvrti dan napuštamo Atenu i odlazimo na poluotok Peloponenez. Ustvari, prokopavanjem Korintskog kanala, tehnički to je sada otok. Prelazimo kanal i zaustavljamo se da bacimo pogled na 21 metar uski strmi prolaz uklesan u stijene, dug 6,3 km, koji je skratio put mnogim brodovima koje plove unaokolo, prevozeći putnike i robu. Izgrađen je u periodu od 1881-1893. godine. Još su antički vladara sanjali o tom projektu. Tu smo pojeli najbolji suvlaki u Grčkoj. To su ražnjići od kockica mesa pečeni na roštilju.
Nastavljamo za Epidaurus, poznat po najvećem i najočuvanijem kazalištu Grčke, izgrađenog u periodu 340-330 godine prije Krista. Mogao je primiti 14.000 gledatelja. kao i svako kazalište imao je točku na bini odakle se čulo najbolje i do najudaljenijih sjedala. Tu je stojao glumac ili govornik dok je govorio. Cijeli kompleks obuhvaća hramove, stadion ali i zgrade gdje su posjetitelji boravili za vrijeme održavanja svetkovina. Tada su ljudi dolazili iz cijele Grčke i tu se okupljalo i na desetine tisuća ljudi.
Sljedeća postaja je legendarna Mikena.  Utvrda je nastala prije 3500 godina na malom brežuljku. Zidovi su debeli 5-7 metara. Ulazi se kroz Lavlja vrata, kamena vrata iznad koji su dva lava. Unutra je nekada bila palača i prostorije za stanovanje. Malo je toga ostalo. U blizini se nalazi Atrejeva riznica ili Atrejeva grobnica, čudna građevina sa 14,5metara velikom lažnom kupolom ukopana je u brdo i  srasla sa okolnim terenom. Samo uski ulaz govori da tu nešto ima. Nekada je prostorija bila obložena brončanim pločama i bogato ukrašena. Pripadala je moćnom Atreju, ocu Agamemnona. U okolini još je 8 manjih takvih grobnica.
U smiraj dana prolazimo kroz mali gradić Nauplion na obali Mediterana. Tvrđava na otočiću i dvije tvrđave na vrhu brda iznad govore o nekadašnjoj važnosti grada. Veliki trg je pun života. Ali mi odlazimo dalje, nešto južnije, do drugog turističkog gradća Tolo sa mnogobrojnim malim hotelima. Dugačka glavna ulica je krcata restoranima i trgovinama suvenirima. Uz dugu pješčanu plažu mnogobrojni restorani. Uvečer pod svjetlošću baklji prava romantika. Loša stvar za dame u cipelicama sa visokim petama je jedini mogući prilaz kroz pijesak plaže. Trgovine su otvorene dugo u noć. Cijeli obitelji vlasnika sjede ipred njih. Djece na sve strane. Ali zato sutra ujutro normalna stvar je da banka otvori svoja vrata sat kasnije od onoga što piše na vratima kao radno vrijeme.
Odlazimo za Tiryns, stari utvrđeni grad nešto mlađi od Mikene. On se nalazi u ravnici, a svuda okolo su plantaže naranči i mandarina. Vrijeme je učinilo svoje i podsjeća na veliku hrpu kamenja sa velikim platoom na vrhu.
Konačno stižemo u Olimpiu. Centar svih centara. Na koju god stranu pogledate vidjeti ćete ostatke hramova. Razorni zemljotresi su sve uspjeli srušiti. Dijelovi debelih visokih stupova leže na istom mjestu stoljećima. Tu je u svojoj radionici poznati kipar Fidije izrađivao kipove i frizove hramova. Većina se njih nalazi u samom muzeju. Stadion gdje su se održavale antičke olimpijade, hipodrom, javna kupatila, konačišta. Najveći hram na Peloponezu posvećen je Zeusu, a jedan od najstarijih u Grčkoj boginji Heri.  Tu su i administrativne zgrade. Naravno svaki kamen priča svoju priču, ali vremena nema i tu završavamo posjet ovoj drevnoj civilizaciji. Krećemo ka luci Patras gdje se predvečer ukrcavamo na trajekt Anek Lines. Mini krastarenje do Venecije traje dvije noći i jedan dan.
.



This entry was posted in Atena, Delfi, Europa, Grčka, Meteori, Peloponez, Putovanja, Svetišta and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori