LISABON

Gledajući slike jedne stručne eksurzije arhitekata u Lisabon rekoh sebi, da se tu baš i nema što vidjeti. Ipak me je nešto kopkalo, pa sam malo surfao po internetu i ostao iznenađen što su oni sve propustili posjetiti. Oduševljen viđenim, odmah sam kupio avionske karte i nagovorio neke prijatelje da krenu sa nama. Činilo se da je 5 dana sasvim dovoljno, jer većina turističkih agencija pravi aranžmane na bazi 2-3 dana. Bila je to greška, jer čovjek ima što gledati samo u Lisabonu punih 5 dana, a za okolne gradiće i izlete bi najbolje bilo još toliko. Mi smo sve planirano uspjeli vidjeti, ali je to bila trka sa vremenom. Lisabon je svakako jedan od najljepših europskih gradova koje smo posjetili.

Lisabon je najzapadnija kontinentalna europska prestolnica i glavni grad Portugala sa oko 700.000 stanovnika, ali sa okolnim gradićima je ustvari i četiri puta veći, što se najbolje vidi po gužvama na ulazu u grad. Na prvi pogled izgleda da se nalazi u velikom zalivu Atlantika. Ustvari nalazi se na sjevernoj obali širokog ušća rijeke Tejo u ocean. Grad je na sedam brežuljaka. Baixa je jedini ravni dio i tu su se smjestili i najveći trgovi grada. Neki nisu nastali planski. Veliki zemljotres 1755.godine srušio je mnoge palače i dijelove grada do temelja. Kako je zlatno kolonijalno doba odavno prošlo, nije više bilo novca za obnovu, pa su tako veliki prazni prostori pretvoreni u trgove. Ali ta činjenica im niti najmanje ne umanjuje ljepotu. To je ujedno i središnji dio, koga okružuju stare četvrti Alfama sa tvrđavom i Katedralom i Bairro Alto&Chiado, središte noćnog života s brojnim restoranima i barovima, koji u pravilu zatvaraju već oko ponoći. Tu se sluša tradicionalna portugalska glazba fado, puna tuge i čežnje. Obje četvrti sa svojim strmim, uskim krivudavim uličicama od kaldrme, skrivenim trgovima i vidikovcima su idealne za lutanje i otkrivanje toga magičnog grada. Pravi je doživljaj provozati se starim tramvajima, koji se provlače kroz te uske uličice, čija vožnja je poput vožnje roller-coastera u lunaparku, škripeći i cvileći u zavojima, kao da će se raspasti svakog trena ili iskočiti iz šina. Cijelo vrijeme osjetite proklizavanje točkova i miris spaljenih kočnica kroz širom otvorene prozore. U lipnju, kada se slavi dan zaštitnika grada Sv.Vincenta, gotovo svaki dan na mnogim trgovima u gradu organiziraju se zabave uz muziku sa štandovima za piće i hranu.
Šarm Lisabonu su dali i Maori, kroz brojne ostatke i obilježja u arhitekturi. Ali ono što ga je obilježilo i izdiglo iznad prosječne prijestolnice su veličanstvene palače i crkve izgrađene zlatom, začinima i drugom robom koja je stizala iz brojnih kolonija Južne Amerike, Afrike i Azije. Hrabri portugalski moreplovci su odlazili na svojim brodovima u nepoznato i donosili silna bogatstva i tako stekli ogromnu slavu i svoje mjesto u povijesti. Belem je dio grada odakle je krenuo oploviti svijet Vasco de Gama. Tu je izgrađena palača i samostan u njegovu čast, kakva se rijetko viđa. I novija povijest mu je odala počast gradeći velebeni most preko rijeke Tejo i futuristički centar za EXPO izložbu uzvodno prije grada.
Mi smo sletjeli na međunarodni aerodrom Portela, koji se praktično nalazi u gradu. Bio je plan da se gradi novi i veći, ali se zbog krize odustalo. Do centra grada se stiže gradskim autobusima, a od srpnja 2012 i metro linijom. Inače metro odlično funkcionira i dobro se nadopunjuje sa tramvajima i autobusima. Radi od 6:30-1:00, stim da se neki ulazi u metro stanice zatvaraju u 21:30, a subotom i nedjeljom uopće ne rade. Najbolje je uzeti Lisbon card, koji omogućava besplatan ulaz u sve državne muzeje, palače i spomenike, besplatnu vožnju gradskim prometom, elevatorima, čak besplatnu vožnju željeznicom do Sintre i Cascaisa, popuste za privatne muzeje, restorane i još mnogo toga. Može se uzeti u trajanju 24, 48 ili 72 sata. Ovaj zadnji košta 39€ i vrijedi svake lipe. Inače u Portugalu nedjeljom do 14.00 je uglavnom ulaz u muzeje besplatan. Ako nemate Lisbon Card vožnja košta javnim prijevozom obično 1,25€ (osim turističkim elevatorima). Cjelodnevna karta je pak 5€. Ako se niste pripremili za put, dobra opcija je uzeti i kartu za turistički hop on hop off bus. Nekoliko je firmi koje to rade, ali preporuka je uvijek da to bude City Sightseeing crveni dobro poznati autobusi na kat.
Iako u samom centru ima luksuznih i skupih hotela, većina ih nudi dvokrevetnu sobu sa kupatilom za 50-70€. U pravilu su u starim povijesnim zgradama. Mnogi jeftiniji hoteli imaju zajedničko kupatilo ili samo umivaonik i tuš kabinu u sobi. Stoga oprez kod rezervacije. Za iste novce se nađu bolji hoteli udaljeni par metro stanica od centra. Mi smo svoj Grande Pensao Alcobia izabrabrali prvenstveno radi lokacije u samom centru, jer nismo htjeli biti ovisni o javnom prijevozu uvečer. Htjeli smo i sobu sa klima uređajem. Ispostavilo se da nismo pogriješili. Sobe su bile mirne, čiste i ugodne za spavanje i bez uključivanja klime, iako je vani bilo 36oC, kreveti udobni, doručak dobar sa slanim i slatki programom. Nije bio problem niti ostati u sobi zadnji dan do 13.00 do polaska na aerodrom.

BAIXA

Središnji dio grada počinje od velikog trga na obali Praca do Comercio ili Terreiro do Paco (trg od palače), gdje je nekada bila kraljevska palača stradala u velikom zemljotresu. Trg okružuju sa tri strane zgrade sa arkadama i kolonadama, dok je četvrta strana na obali rijeke. Veličanstvena ulazna gradska vrata Arco do Augusta iz 1875.godine sa kipovima slavnih portugalskih ličnosti dominiraju trgom. Tu je i najstariji lisabonski kafić-restoran Martinho da Arcada iz 1782.godine, koji je u početku pored pića prodavao i led neophodan ribarima, koji su na trgu iskrcavali ulov. Najčešći gosti su mu zaposlenici obližnjih ministarstava. Za turiste izgleda da puno ne mare, jer su uglavnom zatvoreni subotom uvečer i nedjeljom, kada smo prolazili. U centru trga je 14 metara visoki spomenik konjanika kralja Josea I, za čije se vladavine i desio veliki zemljotres. Na obližnjem uspavanom Municipio trgu, je zgrada gradske vijećnice sud i zgrada pomorskog arsenala.
Sa Comercio trga kreće glavna ulica Rua Augusta i sa još nekoliko bočnih i sedam poprečnih čini glavnu pješačku i trgovačku zonu grada. Dvije ulice su krcate restoranima, gdje mnogi nude turističke menue za 7-10€. U izlogu restorana često je izloženo meso kao u mesnici. Mnogo je ribljih restorana. U nekima su tankovi sa vodom i živim jastozima veličine manjih prasića. Nezaobilazna mjesta su Casa Brasileira i Casa Macario, gdje se pored vrhunskih kolača i čokolade mogu probati i neki drugi portugalski specijalitet i popiti prava kava ili porto. Glavna atrakcija je lift San Justa Elevator, izgrađen u stilu Eiffelovog tornja od strane učenika slavnog arhitekte. Visok je 45m i na vrhu je kafić i vidikovac, odakle puca prekrasan pogled na Alfamu i Baixu. One koji ne žele pješačiti, brzo, lako i skupo diže do dijela grada Chiado. Naravno, kada ne bi bilo turista, koji strpljivo čekaju red da se popnu.
Rua Augusta završava na Rossio, glavnom trgu grada. To je prometni centar i najživlji trg, s mnoštom kafića. Najpoznatiji je art deco Cafe Nicola. Na oba kraja su dvije barokne fontane, a u središtu 27m visoki stup, koji simbolizira pravdu, mudrost, snagu i umjerenost i posvećen je kralju Dom Pedru IV. U 19.stoljeću cijeli trg je popločan crno-bijelim kamenom u obliku valova, što će poslije postati čest motiv u Portugalu i prekomorskim kolonijama. Prolazeći njime lagano vas može obuzeti morska bolest i imati ćete osjećaj da ćete stalno pasti. Zanimljiva je i zgrada željezničke stanice Rossio u neo-manuelinskom stilu, sa dvoja velika vrata u obliku potkovice. Teško bi pogodili da odatle idu lokalni vlakovi za obližnju Sintru. Cijeli trg uokviruju monumentalne palače, a posebno se ističe neoklasicistička zgrada Narodnog kazališta Dona Maria II iz 1840.godine. Zanimljivo je da 6 jonskih stubova potiče iz crkve uništene za vrijeme zemljotresa. Iza kazališta je Rua das Portas de Santo Antao, kultna ulica za ljubitelje ribljih restorana, Inače nacionalno jelo Portugalaca je bakalar na tisuću načina. U doba bijede, portugalski ribari su morali loviti daleko u sjevernim morima i jedino je bakalara bilo dovoljno da se prehrani stanovništvo. Ipak stiče se dojam da više obožavaju slatka jela, jer pekare i slastičarne su na svakom koraku. U istoj ulici je i velika zgrada cirkusa Coliseu dos Recreios, u kojoj se sada održavaju uglavnom koncerti, kao i još jedno kazalište. Sudeći po broju kazališta, Lisabonci su im česti gosti. Koncerti se održavaju i na samom trgu. Imali smo priliku gledati takmičenje orkestara Lisabona.
Susjedni upola manji trg Figueira je glavno stajalište mnogih autobusa i tramvaja. Sa njega se krasno vidi tvrđava. I on ima svoga konjanika, kralja Joao I. Na njemu i u okolnim uličicama su mnogi jeftini hoteli, trgovine i kafići. U popularnim Pastelaria Suica i Confeitaria Nacional vrijedi probati slastice. Začuđuje suživot policije i osoba sumnjivog izgleda, koji u po bijela dana nude kokain i marihuanu svima turistima redom. Kažu, da su to ustvari prevaranti, koji će prodati brašno ili neke bezopsane trave, te da ih policija zbog toga može samo kazniti nekom sitnom globom. Ekonomska kriza koja je jako pogodila Portugal, očituje se i kroz veliki broj beskućnika, koji leže po parkovima i trgovima.
Na Figueiru se nadovezuje trg Martim Moniz, najveći od svih trgova, ali i sa najmanjim značajem. Dosta je novih građevina oko njega, a centralni dio čini veliki park, gdje se noću okuplja šaroliko društvo. I na njemu je za vrijeme našeg boravka svaki dan svirala muzika. Kako je bio udaljen od našeg hotela svega stotinjak metara, uvečer smo obavezno navraćali.
Sa trga Rossio nadovezuje se i četvrti trg Restauradores. Simbol je oslobođenja od 60-godišnje španjolske vladavine. I on je popločan zanimljivom kombinacijom dvobojnog kamena. U centru je 30 metara visoki obelisk sa dvije brončane figure, koje simboliziraju pobjedu i slobodu. S jedne strane se nalazi prekrasna Foz palača građena od polovine 18.stoljeća sve do polovine 19.stoljeća. Unutrašnjost i namještaj podsjećaju na pariški Versailles. Nije otvorena za javnost. Do nje je palača poznata pod imenom Eden Cinema iz 1929.godine, koja je sada luksuzni aparthotel. Na trgu je još nekoliko luksuznih hotela, a Hard Rock Cafe neće zaobići niti jedan ljubitelj rocka. Sa kraja trga vozi i elevator Gloria na vidikovac i Bairro Alto, a tu počinje Avenida da Liberdade.

 

ALFAMA

Obilazak najstarije četvrti Alfama obično počinje Katedralom SE (Svete Marije) do koje se iz centra lako dođe i pješice. Izgrađena je od strane prvog portugalskog kralja 1150.godine na mjestu stare džamije. Izvana dominiraju dva četvrtasta, ne tako visoka zvonika, koja podsjećaju na obrambene kule i velika rozeta iznad još većih ulaznih vrata. Lijevo od ulaza je krstionica u kojoj je kršten Sveti Ante Padovanski. Pored mnogo blaga i svetih stvari, tu se čuva posmrtni sanduk sveca, zaštitnika Lisabona.
Iza Katedrale, na mjestu starog rimskog kazališta iz 1.stoljeća prije Krista, je mali muzej. Nije mnogo toga ostalo iz toga doba, ali ako imate Lisbon card ulaz je besplatan. Par koraka dalje je mala crkva i vidikovac Miradouro Santa Luzia, sa koga sa vidi Alfama i rijeka Tejo. Cijeli taj dio je čine male uske krivudave uličice, koje se lagano penju i završavaju na vrhu tvrđavom Castelo de San Jorge, koja dominira gradom. Do nje se donekle dolazi i poznatom turističkom atrakcijom, tramvajem br.28, koji povezuje taj dio grada sa Baixom i Chiadom ili dirkektno busom br.737 koji nažalost ne vozi vikendom. To je i najviši od sedam brežuljaka grada. Prve zidine datiraju još iz 2.stoljeća prije Krista. Za vrijeme arapske okupacije bila je tu utvrda Alcazaba. Tijekom opsade1147.godine, vitez Martim Moniz primjećuje da se jedna vrata otvaraju i hrabro napada, te svojim tijelom spriječava da se zatvore i omogućava kršanskoj vojsci da upadne unutar zidina. Po njemu se zove jedan od velikih trgova podno zidina. Kralj Joao, slomiviši otpor Maora tu pravi svoj dvorac. Po njemu utvrda i dobiva ime. Visoke kamene zidine sa 18 osmatračkih kula i 12 ulaznih vrata danas su simbol grada. Mnogo je kulturnih događaja, koji se gore održavaju. Uvečer se često održavaju fado koncerti, kada gostuju najpoznatija imena. Sa nje se cijeli grad vidi kao na dlanu.
Kažu da u Lisabonu nikada nije previše crkvi. U tom dijelu ih je nekoliko i to velikih sa samostanima. Svakako nazaobilazno mjesto je Pantheon smješten pored buvlje pijace Feira da Ladra u prijevodu pijaca lopova. To je crkva iz 1630.godine od bijelog mramora, podignuta na mjestu još starije. U njoj su grobovi nekoliko portugalskih predsjednika, pisca Almeida Garretta i Amalie Rodrigues, poznate fado pjevačice.
Na obali četvrt završava velikom zgradom Vojnog muzeja i željezničkom stanicom Santa Apolonia.

 

BAIRRO ALTO & CHIADO

Chiado je elagantni i profinjeni dio Lisabona, sa nekoliko kazališta, muzeja, knjižara, finih kafića sa starinskim štihom, zlatarnicama i trgovinama finom i skupom robom. Ironija je da se do njega nalazi nekadašnje radničko i sirotinjsko naselje Bairro Alto nastalo u 16.stoljeću. Po danu uske uličice sa grafitima išaranim fasadama i mali trgovi su gotovo pusti, a uvečer se sve pretvara u četvrt najboljeg noćnog života. Mnogo je malih restorana sa internacionalnom ili portugalskom kuhinjom, mnogo je lokala sa fado pjevačicama i pjevačima, koji pjevaju svoje tužne pjeseme uz pratnju gitare.
U ovaj dio grada najlakše se dolazi elevatorom, posebnim tramvajem koji ide veoma strmim ulicama i pomalo podsjeća na uspinajču u Zagrebu. Sa trga Restauradoreses Gloria elevator vodi do vidikovca i malog parka S.Pedro de Alcantara, odakle je najbolji je pogled na donji grad i Alfamu sa tvrđavom i katedralom. Preko puta je Insitut za porto vino, gdje se može kušati više od 300 različitih vrsta. Pored obližnje zgrade Prirodoslovnog i Geološkog muzeja nalazi se jedan od nekoliko botaničkih parkova grada. Crkva Sao Roque na istoimenom trgu je zlatom najbogatija crkva Lisabona. U malom muzeju pored crkve su izloženi mnogobrojni vrijedni umjetnički sakralni predmeti.
Može se doći i liftom San Justa ili pješice. Po izlasku iz njega vide se ostaci romaničko-gotičke crkve bez krova. Stradala je u zemljotresu i do tada je bila najveća u gradu. Čudno djeluje kada unutrašnjost i njene stubove i oštre lukove vidite okupane suncem. Pored nje je arheološki muzej sa iznimno vrijednom kolekcijom i mali trg Carmo. Tu pod procvalim krošnjama južnoameričkog drveća u svibnju i lipnju možete uživati u nekoliko restorana i kafića. U sredini je fontana iz 1796.godine. Novija ga povijest pamti po rušenju Salazarove diktature. Naime, u jednu od zgrada glavne policije se sklonio omraženi diktator, ali revolucija je prošla bez krvi i Portugalci su dobili slobodu 25.travnja 1974.godine, nakon 50 godina diktature. Po tom datumu ime je dobio most preko rijeke Tejo.
Najveći trg u ovom dijelu grada je posvećen pjesniku Luisu de Camoesu. Njegova statua je u središtu. Na trgu su dvije barokne crkve i legendarni kafić Brasileria, gdje se već 107 godina okuplja nekoliko generacija intelektualaca i umjetnika. Par metara dalje je opera Sao Carlos, izgrađena u 18.stoljeću po uzoru na Milansku Scalu. Ispred nje na malom trgu često se izvodi program na otvorenom. Stara opera, koja je bila na trgu Comercio srušena je u zemljotrsu.
Odatle legendarni tramvaj br.28E vozi do palače Sao Bento u kojoj je danas Parlament. Prvobitno je to bio samostan izgrađen 1589.godine, ali poslije je pretvorena u neoklasičnu palaču, koja se ističe svojom bjelinom. Dvije stanice dalje je park i bazilika da Estrela. Sa velikom rokoko kupolom i dva zvonika plijeni svojom elegancijom. Unutrašnjost je urađena od bijelo ružičastog mramora i čuva grob kraljice Marije I. Prekoputa bazilike je istoimeni park, prepun života. Egzotično drveće, jezerca sa patkama i guskama nude mir i opuštanje. Na posebnom plesnom podiju, grupe mladih uvježbavaju svoje plesne korake. Nerijetko je to mjesto za proslavu dječijeg rođendana.
Na obali rijeke je trg Praca do Dugue da Terceira i poznata željeznička stanica Cais de Sondre. Odatle kreću vlakovi za Cascais. Najveća tržnica Lisabona Mercado da Ribeira sa najvećim izborom i najnižim cijenama, a najviše ribe i morskih plodova je upravo tu od 1882.godine, mada nije tako bogata, kao tržnice Španjolske. Odatle, sa modernih terminala i dokova kreću trajekti, turistički brodići, kao i brodići redovne linije na suprotnu stranu rijeke za Cacilhas. Izlet brodićem će pokazati Lisabon iz potpuno druge perspektive. Odatle se najbolje vidi i viseći most 25.aprila, dužine 2278m. Zovu ga još i crveni most, radi svoje boje. Njegov centralni dio najduži je u Europi i duži od poznatog Golden Gate mosta u San Francisku. Njegovi 80 metarski temelji drže također svjetski rekord. Izgrađen je na dva nivoa. Donjim ide vlak a gornjim autocesta. Ispod mosta su u starim lučkim skladištima u dijelu grada Docas su nikli mnogi restorani, koji se noću pretvaraju u noćne klubove za mlade.
A na suprotnoj obali čeka Cristo Rei, 28m visoki kip poput onoga u Riu u Brazilu. Podignut je 1959.godine u slavu bogu što je poštedio Portugal u II.svjetskom ratu. Most se još bolje vidi odatle, kao i Lisabon.

 

BELEM

Belem je simbol portugalske slave i dio grada gdje se nalaze najraskošniji spomenici epohe kolonijalnih osvajanja. Kako se nalazi na kraju grada (nizvodno prema oceanu), najbolje je sjesti na Trgu Figueira na tramvaj 15A ili na stanici Cais de Sondre na vlak. Vožnja traje pola sata.
Simbol grada Lisabona je svakako Belem kula, mala tvrđava izgrađena 1515.godine na ulazu u lisabonsku luku. Izgrađena je u manuelinskom stilu pod uticajem arapske arhitekture i pod zaštitom je UNESCO-a. Pored nje je još jedna utvrda iz 1780.godine (Forte do Bom Sucesso) u kojoj je manji vojni muzej, dok je ispred spomenik i memorijalni centar iz 1987.godine sa počasnom stražom i imenima svim palim u prekomorskim bitkama u novije vrijeme.
Iz male lučice, danas marine, ispred nekada malog samostana izvan Lisabona su krenuli u svoja istraživanja i osvajanja princ Henrique Navigator, koji je pokorio Ceutu u Maroku, Bartolomeu Dias, koji je oplovio jug Afrike i Rt Dobre Nade, Ferdinand Magellan na svoje prvo putovanje, koji će poslije oploviti svijet i Vasco da Gama, koji je stigao do Indije. Na tom mjestu je 1960. godine, za obilježavanje 500 godina od smrti Princa Henriquea, podignut Spomenik Okrićima (Padrao dos Descobrimentos). Simbolizira brod sa tri jedra, koji se sprema isploviti. Na njemu su kipovi mnogih slavnih moreplovaca i drugih povijesnih ličnosti. Unutra je mali izložbeni prostor o izgradnji kompleksa, a do njegovog vrha vozi lift, odakle je spektakularan pogled na Belem.
Najmonumentalniji simbol portugalske moći je manastir Mosteiro dos Jeronimos, izgrađen 1502.godine u gotičkom stilu, u čast putovanja Vasca da Game. Unutra je njegov grob, kao i pjesnika Luis de Camoesa, koji je u svom djelu Os Lusiadas epski opjevao to putovanje. Pod zaštitom je UNESCO-a. Teško je opisati tu veličinu i ljepotu. Sav taj silni ugrađeni kamen, mnoge skulpture i reljefi daju neviđenu lepršavost i kitnjavost. Gotovo stopljena sa manastirom je crkva, čiji visoki tanki stubovi su u cjelosti ukrašeni reljefima. Unutarnja dvorišta, za razliku od tamne unutrašnjosti donose bleštavilo i eleganciju. Ispred kompleksa je veliki simetrični park sa fontanom i živicima. Do njega je moderno zdanje Kulturnog centra Belem, gdje se održavaju mnoge priredbe i izložbe.
Na samom trgu je je planetarno poznata slastičarna Antiga Confeitaria de Belem, gdje turisti i domaći u redu strpljivo čekaju da probaju Pasteis de Belém, kolač pečen u košarici od tijesta sa finom kremom čija se tajna receptura čuva još od 1837.godine. Kao posljedica liberalne revolucije tri godine ranije zatvoreni su svi manastiri i svećenici izbačeni na ulice. Kako bi preživjeli, neki su počeli proizvoditi ove kolače uz rafineriju šećera i prodavati ih. Uskoro su se pročuli i u istim prostorima se i danas rade, doduše uz pomoć modernih strojeva. Mnogi ih nose i kao poklon prijateljima, pakirane po 6 komada. Koštaju 1,05€ po komadu.
Odmah do je i Palača Belem, izgrađena 1559.godine, a uvelike izmjenjena u 18.stoljeću. Od ukidanja monarhije 1910.godine je rezidencija portugalskog predsjednika, a od 2006.godine predsjednik je Aníbal Cavaco Silva. Otvorena je za posjete a u sklopu palače je i Muzej predsjednika sa mnoštom slika i poklona primljenih od drugih državnika. U dijelu toga kompleksa je još od 1905.godine i Muzej kočija sa jedinstvenom zbirkom u u svijetu, kako po vrstama, tako i po broju.
Palača Ajuda je najromantičnija europska palača, mada nikada nije završena do kraja. Zbog Napoleonovih osvajanja, kraljevska obitelj se morala skloniti u Brazil. Svoju bogato ukrašenu unutrašnjost može da zahvali rudnicima dijamanata iz Brazila. Kao da su se umjetnici takmičili tko će napraviti raskošniju i ljepšu salu. Prekrasno oslikani stropovi, slike, skulpture, kristalni lusteri i svijećnjaci, kolekcija satova, namještaj tapaciran svilom, kolekcija porculana sa jednim od rijetkih kompletnih servisa kraljevske obitelji. Pored palače je toranj crkve srušene u zemljotresu i mali botanički vrt, najstariji u Portugalu, podignut 1768.godine sa prekrasnom baroknom fontanom. Nekoć je brojio 5000 vrsta raznog bilja, ali su Napoleonovi vojnici tijekom okupacije pokrali trećinu. Još se mogu vidjeti i nekoliko stoljeća staro drveće donešeno iz Južne Amerike.

 

NOVI GORNJI GRAD

Poslovni, novi dio počinje Avenidom da Liberdade, 90m širokim bulevarom, dugim 1,6km i izgrađenim u stilu pariškog Champs-Elysees. U hladovini drvoreda užitak je predahnuti u mnogobrojnim kafićima. To je bankarsko središte sa mnogim hotelima i dizajnerskim trgovinama poput Louis Vuitton, D&G, Tods, Burberry itd. Trotoari su popločani sitnim kamenom u obliku mozaika, a u sredini je spomenik poginulim portugalcima u 2.svjetskom ratu. Baixa i Avenija završavaju velikim trgom Marquęs de Pombal sa kružnim tokom i spomenikom najzaslužnijem čovjeku za obnovu grada nakon velikog zemljotresa. Nakon trga na blagoj uzbrdici, prostire se veliki park Eduardo VII izgrađen početkom prošlog stoljeća u čast saveza i posjete engleskog kralja Lisabonu. Sa njegovog vrha prekrasan je pogleda na grad. U dva paviliona su egzotične i tropske biljke sa mnoštvom palmi i kaktusa, a sportski pavilion je posvećen poznatom atletičaru. Tu se održavaju mnogi koncerti i kulturna okupljanja.
Oko trgova Marquęs de Pombal i Saldahna je najviše trgovačkih centara, dobrih hotela i modernih poslovnih zgrada. Stanovnici Lisabona obožavaju i koridu. Stoga nezaobilazno mjesto je Campo Pequeno, izgrađen u maorskom stilu 1892.godine. Prima 9000 posjetitelja. Borbe se održavaju samo četvrtkom i to u sezoni, pa je nakon rekonstrukcije pretvoren i on u šoping centar sa restoranima i kinima.
Veliki, novi trg Praca de Espanha je van užeg dijela grada. Na njemu je slavoluk Sao Bento iz 18.stoljeća, prenešen tu dva stoljeća kasnije sa druge lokacije zbog tamošnjeg proširenja ulice. Pored Palače Palhava, u kojoj je španjolska ambasada, najzačajnija zgrada ili bolje reći kompleks zgrada sa parkom je privatni muzej Fundacao Calouste Gulbenkian. U njemu se kriju mnoga umjetnička djela iz cijeloga svijeta, od prvobitnih civilizacija pa do najnovijeg doba. Svoju kolekciju je tu izložio jedan Armenac inače nekada bogati trgovac naftom. Iako se muzej često spominje kao atrakcija br.1, smatram da je to samo dobar marketing.
Lisabon ima nekoliko poznatih nogometnih klubova, koji redovito igraju značajnu ulogu u Europi. Svakako je najpoznatija Benfika, koja igra svoje utakmice na Estadio da Luz, katedralom nogometa, kako ga još zovu. Pored njega je izgrađen Colombo, jedan od najvećih šoping centara Europe. Stadion Sportinga Estadio Jose Alvalade je 3 km dalje u istom dijelu grada.
Mada su još Rimljani gradili akvadukte i Lisabon se ponosi sa svojim izgrađenim 1746.godine u dužini od 56km sa 109 nosivih stubova i lukova. Najbolje se vidi dok prelazi Alcantara dolinu, gdje je tada postignuta visina kamenog luka od 65m, što je bilo najviše na svijetu. Čudi, da mu devet godina kasnije zemljotres nije ništa napravio.

 

FUTURISTIČKI PARQUE DAS NACOES

Potpuna suprotnost ostalima povijesnim djelovima grada je istočni dio sa modernim zdanjima izgrađenim za jubilarnu stotu EXPO izložbu 1998.godine. Ovim sajamskim kompleksom obilježena je i 500.godišnjica dolaska Vasca da Game u Indiju. Parque das Nacoes u prijevodu znači Park Nacija, a bilo ih je 130, koji su tu izložili svoja dostignuća.
Prvo što Vas dočeka kada dolazite je futurističko zdanje željezničke, bus i metro stanice Oriente, koju je projektirao jedan od najpoznatijih arhitekata sadašnjice Santiago Calatrava. Čelično staklena konstrukcija krova podsjeća na paukovu mrežu, koja nestvarno nekako lebdi u prostoru. Ništa manje futuristički ne djeluje niti šoping centar Vasco da Gama niti druge okolne zgrade.
Torre Vasco da Gama je kula u obliku jarbola i jedra sa vidikovcem na vrhu. Trenutno se uz njega gradi hotel poput onoga u Dubaiu, pa je zatvoren za javnost. Sa njega se najbolje vidi cijeli kompleks, koji se prostire na dužini od 5 km obale i najduži europski most Vasco da Gama. Od njegovih 17,2 km dužine duža su samo tri mosta u svijetu. Jedna od atrakcija je 1km duga žičara, iz koje se sve vidi iz potpuno druge perspektive sa mora i visine.
Cijeli kompleks je pun čudnih zgrada, parkova i zelenila, modernih skulptura i omiljeno je odredište građana Lisabona posebno vikendom. Svakako najposjećenije mjesto je Oceanarium, jedan od boljih svjetskih akvarija sa 25.000 riba, ptica i drugih životinja. Pet tankova su odijeljeni samo prozirnim pregradama, tako da se stvara dojam jedne velike cjeline. Centralni tank je veličine četiri olimpijska bazena i prvi je u svijetu, gdje se kompletan život oceana nalazi u jednom. Sve se može gledati iznad i ispod vode.


U Lisabonu bi se još mnoga toga moglo vidjeti da je vremena. Ali okolina Lisabona nudi još mnogo toga zanimljivoga. Obavezno treba posjetiti obližnje Cascais, Estoril, Queluz, Sintru, Cabo da Roca, Mafru ili nešto dalje Obidos, Alcobacu,Batalhu i svetište Fatimu. Iako se do nekih odredišta brzo i jeftino stiže vlakom ili busom, pa čak i besplatno uz Lisbon card, preporuka je uzeti agenciju Inside Lisbon, koja pomoću novih klimatiziranih kombija za 8 osoba organizira izlete po Lisabonu i u ova nabrojana mjesta, a moguće je osmisliti i svoju turu. Cijena izleta je oko 40-55€ po osobi.

 



This entry was posted in Europa, Lisabon, Portugal and tagged , , , , , , . Bookmark the permalink.

Odgovori