BRETANJA I NORMANDIJA

Iako mi se činilo prije nego smo krenuli da ovo nije daleko jer je to sjever Francuske, od Brightona u Engleskoj smo prešli 400 milja u jednom pravcu. Ali nema veze, vrijedilo je. Krenuli smo u petak rano ujutro i prešli kanal tunelom a stigli smo na odredište oko 3 sata poslije podne. Odlučili smo se za hotel u Saint Malo, “Villefromoy” na osnovu komentara na Tripadvisoru i nismo se razočarali. Hotel je mali, pun šarma uz samu plažu kojom ide dugačka promenada. Osoblje je jako ljubazno i soba ima sve što ti je potrebno za ugodan odmor. Saint Malo je srednjovjekovni gradić okružen zidinama i pun malih, uskih uličica kao i Dubrovnik. Puno malih interesantnih radnjica, restorana i slastičarni gdje se prave palačinke. Svuda miriše vanilija u zraku.

Glavni razlog sto smo išli u Bretanju je Mont St Michel, koji je prekrasan. Mali gradić kao da je uklesan u otok sa manastirom na samom vrhu. To je nešto predivno i ne znaš sta je ljepše, samo mjesto koje vrvi od turista, naročito Japanaca ili pogled kad se popneš na vrh. Nismo u životu toliko stepenica napravili.

Osim toga smo išli u Cancale, malo ribarsko mjesto , centar za uzgajanje školjaka a naročito kamenica za Francusku. To mjesto je puno malih restorančica koje služe morsku hranu.

Isli smo i u Dinan, srednjovjekovni gradić pun starih kućica sa drvenim gredama.

Dinard je poznato ljetovalište sa dugackim pješčanim plažama i vilama.

U povratku smo svratili u Normandiju jer je Mladen htio da vidi Omaha Beach gdje je bilo čuveno iskrcavanje na D-day i Američko groblje.

Još smo svratili i u Bayeux koje je poznato po čuvenoj tapiseriji.

Eto samo ukratko gdje smo bili i šta smo vidjeli. Teško je sve to opisati u nekoliko rečenica. Oduševili smo se sa svim što smo vidjeli, iznenadila nas je ljubaznost svih s kojima smo komunicirali, zaljubljenost Francuza u pse, nikad toliko pasa nismo vidjeli i to svuda i u restoranima i unutar kulturnih spomenika.

Cijene su pristupačne što nas je takodjer veoma iznenadilo. Zaista prelijep vikend, žao nam je jedino sto je to kratko vrijeme za vidjeti ovu oblast, potrebno je ipak više vremena. Ali, tko zna, možda se jednom opet tamo i vratimo.




This entry was posted in Francuska. Bookmark the permalink.

Comments are closed.