BEOGRAD

Zahvaljujući Udruženju obrtnika Rijeke  i sajmu kozmetike Dodir Pariza evo nas nakon skoro 30 godina  opet u Beogradu. Nekada je bio glavni grad države u kojoj smo i sami živjeli, a danas je glavni grad Srbije.  Ratovi na ovim našim prostorima, NATO bombardiranja, prepucavanja političara i medijski rat unosili su prije puta  nelagodu kod mnogih. Imali smo sreće jer smo kod ljudi na ulici samo nailazili na ljubaznost i spremnost za pomoći, posebno kada su čuli da smo iz Rijeke.



Zemun
Nakon poduže vožnje i čekanja na granici otišli smo prvo u Zemun na ručak u restoran Reka na Dunavski kej, boemski restoran u kome svako večer svira druga muzika od džeza do raznih alternativnih pravaca. Tu se poredalo mnoštvo restorana i terasa za opuštanje uz pogled na široki Dunav. U tri dana boravka hrana nam se bila svela na specijalitete poput miješanog mesa sa žara i karađorđeve šnicle. Cijene su dosta niže nego kod nas, pogotovo kada se maknete od turističkih ruta.
Zemun se nalazi preko Save u Vojvodini i nekada je bio dio Austrougarske monarhije, pa arhitektura umnogome podsjeća na onu iz Slavonije. Nažalost mnoge stare kuće su u derutnom stanju i vape za obnovom fasada. Na platou iznad Dunava dominira mala tvrđava i kula Gardoš pored koje je crkva sa samostabom. Nakon ručka koji se otegao do sumraka odlazimo do centra Beograda.

Večernja šetnja
Smješteni smo bili u hotelu Belgrade inn u samom centru grada, dvjestotinjak metara od Trga Republike i 50 metara od Skadarlije. Odličan hotel s izvrsnim doručkom i smiješno malim sobama u koje stane samo veliki bračni krevet. Nakon kratkog zaglavljivanja lifta i smještaja u sobe odmah smo prošetali do Trga Republike sa spomenikom knezu Mihajlu Obrenoviću na konju iz 1882. Trg  u narodu jednostavno zovu “kod konja”. Na trgu su i zgrade Narodnog Muzeja i Kazališta. Dalje smo nastavili Knez Mihajlovom ulicom, pješačkom zonom sa mnoštvom trgovina i kafana sve do novog trgovačko centra u Rajićevoj. Očekivanja šopingholičarki o nižim cijenama krpica su brzo splasnula, pa smo se vratili do Terazija i prošli pored zgrade Albanija, Hotela Moskva, Doma sindikata, Istorijskog muzeja Srbije i monumentalne zgrade Skupštine.

Obilazak
Drugi dan smo ujutro otišli do sajmišta na sajam kozmetike Dodir Pariza i vratili se gradskim autobusom na Zeleni venac, veliko prometno čvorište i zelenu pijaca. Cijene uglavnom dvostruko niže nego kod nas u trgovačkim centrima. Na preporuku vodiča kupili kajmaka, domaćih kobasica, peka, ajvara, a neki i rakije od dunja, kajsije i naravno šljivovice. Naravno da je sve ovo zabranjeno unositi u EU osim litre žestokog pića po osobi i šteke cigareta.  Naučeni na našu granicu  prema Sloveniji i Italiji nismo očekivali da će naši revni carinici nas u povratku tretirati kao krijumčare alkoholom i cigaretama i detaljno pretresati torbe. Nisu se obazirali na hranu, alkohola nije ni bilo preko dozvoljenog, već su samo zaplijenili par kutija cigareta viška. Zašto? Ocijenite sami. 
Poslije podne smo busom uz pratnju vodiča panoramski obišli Novi i stari Beograd, prošli Topčiderom i parkom sa poznatim Karađorđevim dvorom, pored vila na Dedinju gdje su sada ambasade i dobrostojeći i konačno posjetili crkvu Svetog Save koja dominira krajolikom. Već se gradi skoro stoljeće, a sada se završava novcem Gasproma i Rusije.  Ima kupolu prečnika 30 metara, a završena je samo kripta u podrumu, koja podsjeća na razbacivanje novcem na džamije u Emiratima. Obilazak smo završili pješice na Kalemegdanu, tvrđavi koja nadzire ušće Save u Dunav. Tragovi naselja su još iz neolita. Kelti grade Singidunum, potom dolaze Rimljani pa Vizantija. Srbi se doseljavaju 630.godine, ali osvajači se i dalje izmjenjuju sve do dolazaka Osmalija koji će ostati skoro pet stoljeća. Kraljevina Srbija, pa Jugoslavija i konačno SFRJ su dio prošlosti.
Mnogo je zidina, kapija, kula, spomenika o kojima bi se danima moglo pisati.  Pogledali smo zalazak sunca iznad ušća, prošetali pored Ratnog muzeja i završili obilaza u sumrak.

Skadarlija
Večer smo završili na Skadarliji, ulici prepunoj restorana i kafana gdje se dobro jede uz starogradsku muziku. Imena poput Dva jelena, Tri šešira, Ima dana i ostali zavrijeđuju da ih se posjeti. Doduše morate paziti da ne uganete nogu šetajući po kaldrmi i oblom kamenju pored dosta derutnih fasada koje čeka obnova sljedeće godine. Ovo je raj za turiste kojih je u Beogradu ogroman broj. Ruski i talijanski se čuje posvuda. Terase su prepune zahvaljujući prekrasnom toplom vremenu. Izabrali smo restoran Ima dana. Muzika kruži od stola do stola i svira po željama. Ustvari čekaju da im se da novac za pjesmu. Pjesme uglavnom traju svega tridesetak sekundi i ide se do sljedećeg stola ili se traži nova želje. Velika promjena i komercijalizacija dovela je do nečega što nismo očekivali.

Kuća cvijeća
Treći dan odlazimo u Kuću cvijeća i na Titov grob. Cijela grupa se pobunila kada je posjetu odlučio preskočiti dan ranije lokalni vodič. Pun autobus obrtnika se složio da se nekada puno lakše i bolje živjelo i to baš zahvaljujući Titu. Veliki državnik, koji srećom još uvijek mirno počiva u velebnom kompleksu sa Muzejem nesvrstanih i Muzejem darova. Kompleks je bio zatvoren deset godina. Sada ga posjećuju grupe turista, koje ne propuštaju se slikati pored Titovog kipa. Taj dan se slavio Dan oslobođenja grada, pa je ispred muzeja bilo živo sa prigodnim programom i TV prijenosom.
Plan je bio posjetiti i Avalu i spomenik neznanom junaku i TV toranj. Kada smo stigli podno Avale nismo mogli dalje jer su se održavale moto trke. Okrenuli smo se i krenuli prema Iloku gdje smo trebali ručati.






This entry was posted in Beograd, Europa, Srbija and tagged , , . Bookmark the permalink.

Odgovori