BRIGHTON I SUSSEX

Poznato englesko turističko odredište, sa dugim plažama i šetnicama, mnogim hotelima i bezbrojnim bed&breakfast pansionima. Ukupno ih je preko 150. Englezi, posebno stanovnici Londona, rado dolaze, uglavnom vikendom bježeći od londonske gužve. A počelo je sve kada je George IV odlučio napraviti kraljevski ljetnikovac na obali.


            Bili smo u posjeti jugu Engleske i poznatom ljetovalištu Brighton. Zvanični naziv je danas Brighton&Hove sa oko 250.000 stanovnika. Ustvari radi se o ujedinjenju dva grada, koji su se stopili u jednu cjelinu. Njima se pridodao i Portslade kao sastavni dio, a dalje se nadovezuju gradić do gradića. Tako se stvorila cjelina duga pedesetak kilometara sa oko pola milijuna ljudi. Brighton je uvijek slovio kao liberalan grad, a rezultat toga je grad sa najviše gay populacije. Postoji cijela gay četvrt Kemp Town. Udaljen je od Londona 70 km. Najbrže i najjeftinije se stiže modernim vlakovima sa londonske Victoria station, kojim svi putuju. Put traje za 50 minuta.
            Pored 8 milijuna turista koji ga godišnje posjete, Brighton je sjedište American Expressa. Neke industrije nema. Diči se ogromnom marinom, koja je malo čudo tehnike, jer je razlika između plime i oseke oko 6 metara. Za bogate je u okviru nje napravljen niz apartmana, gdje bukvalno uplovite na kućni prag. Univerzitetski je centar, a u okolini je i nekoliko najskupljih engleskih koledža. Stanovnici kažu da su to moderni zatvori za razmaženu i problematičnu djecu bogataša i da unutra ima svega a najviše droge. Oko grada je dvadesetak golf terena i mnogi sportski tereni za rekreaciju. Zanimljivo je da su uvijek svi obučeni u propisanu sportsku odjeću. Tako je nemoguće zamisliti igrati nogomet bez dresa i kopački.
            Glavna atrakcija Brightona je svakako čudna građevina Royal Pavillion, koja se gradila tridesetak godina i koja je dobrano osiromašila kraljevsku riznicu. Završena je 1823 godine. Izvana podsjeća na indijske palače, dok je unutrašnjost izrađena u duhu  kineskih pagoda. A dao ju je napraviti George IV, još dok nije niti postao kralj. Izazivala je odbojnost u tadašnjim krugovima, ali veoma brzo je bila okružena palačama plemstva i trgovaca, koji su morali biti u blizini kralja. Dvadesetak godina kasnije stigla je i željeznica. Tako je nastao današnji Brigton. Dio palače je muzej, ali se u njenim salama održavaju vjenčanja i druge proslave. Isto tako firme organiziraju razne domjenke i večere. Svaka Londonska firma koja drži do sebe makar jednom godišnje će nešto organizirati u Brightonu za svoje kupce i partnere.
            Na dvorac se nastavlja stari dio grada sa uskim uličicama, trgovinama, restoranima, pubovima i svemu onome što čini turistički grad. Tu nećete ostati gladni. U većini restorana slijed od 3 jela je oko deset funti. Ono po čemu je Brigton poznat su kilometrima dugačke šljunkovite plaže, gdje se Englezi kupaju ne samo ljeti. Kažu da čak postoji klub osamdesetogodišnjaka, koji svaki dan preplivaju zavidnu udaljenost između dva Piera ( mola). Ja ih nisam vidio. Uz plažu se protežu široka šetališta i razni sportski tereni. Od Portsladea do Brigtona su duž njih postavljene tisuće malih raznobojnih drvenih kućica, koje se uzimaju u godišnji najam. Tu ostavite stolice, ležaljke,  suncobrane i sve što Vam može zatrebati kada dođete na plažu, bilo ljeti, bilo zimi. Englezi rado provode svoje slobodno vrijeme van kuće na zraku. Sa druge strane Brigtona su također šetališta, sve do marine. Čak su u više nivoa, jer se teren diže, a jedno je i pokriveno, pa se šetati može i kada pada kiša. A ona uvijek pada. Prati je obično i jak vjetar. Stoga su trenuci na suncu još dragocjeniji. Duž šetališta s druge strane ceste su redovi hotela i pansiona. Zadržali su svoj originalni viktorijanski izgled.
            Druga atrakcija Brightona je Pier, svečano otvoren 1899 godine. To je 525 m dugački visoki drveni mol koji strši u more, izgrađen svojevremeno za šetnju i zabavu, a od 1932 i za pristajanje parobroda. Zbog velike plime i plitkoga mora, jedino tako duga građevina je služila svrsi. Nekada su tu bili restorani, čekaonice, pa čak i kazalište, a od 1984 pretvoren je u veliki zabavni park, sa stotinama aparata za igru i kockanje i luna parkom na svom kraju. I dalje je prepuno štandova sa hranom i pićem, pa čak i restorana. Tu možete besplatno uzeti ležaljku i samo se sunčati ili prošetati. Prije 5 godina, doživio je manji požar i dio sa centralnom zgradom se urušio, ali je sve renovirano. Postojao je i West Pier, par stotina metara dalje, kojeg je načela oluja 2002. Usljedila su dva požara u 2003 godini, a konačno godinu kasnije ga je jak vjetar bacio u more. Sada strše samo neki jadni ostaci iz vode. Još nije odlučeno da li će ga obnoviti ili ne, jer se ne zna za koju svrhu. Mnogi ne žele još jedno leglo kiča i zabave. Ozbiljni hoteli se protive obnovi, jer ne žele galamu i buku ispred sebe.       

            EAST SUSSEX

            Zahvaljujući našim domaćinima posjetili smo i neke znamenitosti iz okoline. Jedan dan smo išli u obilazak pokrajine East Sussex. Prvo smo posjetili poznate bijele stijene Albiona. To su okomite visoke stijene od bijele krede, koje počinju već od Brighton marine, a protežu se sve do Dovera. Albion je inače staro ime za Englesku. Mi smo ih posjetili na vidikovcu, gdje se zovu Seven sisters, jer pogled na sedam vrhova očigledno nekoga podsjeća na sedam sestara, svaka manja za glavu od prethodne. U podnožju šljunkovita plaža sa bijelo crnim oblucima, a za vrijeme oseke stijene prekrivene zelenim algama. Vrijedi vidjeti.
            I u Brigtonu i u manjim gradićima kroz koje smo prolazili upečatljive su ulice i redovi gusto zbijenih kuća. Sve zemljište je veoma plodno, a kiše ima dovoljno. Od davnina postoje zakoni, gdje je zabranjeno pretvarati poljoprivredno zemljište u stambene zone. Stoga su kuće bile male i rađene na malim okućnicama. Ta tradicija je zadržana i danas. Ovdje se mnogo polaže na tradiciju. Kuće koje bi se kod nas odmah srušile, ovdje se renoviraju i vraćaju u izvorni izgled. Država sufinancira renoviranje i vanjsku fasadu. Cijena takvih kuća je astronomska. Kada je autobusno poduzeće Brightona odlučilo da napravi novu modernu garažu, dobili su više novca za ciglu srušene stare garaže, nego je koštala izgradnja nove.
            Jedan takav povijesni gradić je Alfriston. Male kućice izgrađene od cigle i drveta, neke sa slamnatim krovom, s ponosom nose natpise od kada postoje. A neke i preko sedam stoljeća. Većina su restorani i pravi pubovi sa obiteljskom tradicijom. E pa tu smo baš morali popiti pivo. Unutrašnjost prepuna starih predmeta, kao da ste ušli u muzej, svaki slobodni centimetar zida ispisan mudrim izrekama. Uz pivo obavezno ide cheesy chips. To je pomfri sa naribanim ili istopljenim sirom. Na stolu kesice sa raznim umacima. Poslije okrepe nastavljamo dalje.
            Nedaleko odatle je brežuljak sa imenom Long man of Wilmington. Do danas nije razjašnjena misterija, tko je i kada na brdu napravio konture čovjeka, visokog 70 metara, koji u obje ruke drži po koplje ili štap. Otkriven je 1710 godine. Tada su se slabo u travi primjećivale konture čovjeka. Da bi se bolje istakao, stavljene su prvo cigle a potom i bijeli kamen. Da li potiče još iz doba predhistorijskih ljudi? Sličan motiv se pojavljuje rimskim novčićima iz 4. stoljeća. Možda je napravljen u srednjem vijeku. Nitko sigurno ne zna. Zna se samo da sadašnje konture nisu u potpunosti originalne, jer svaka restauracija je donijela sitne izmjene. Pa tako nekada su navodno bili i spolni organi, koje šaljivdžije s vremena vrijeme opet dodaju.
            Na povratku smo posjetili vjerojatno najčudniju operu na svijetu. Usred livade opera. Samo jedan stari posjed, ladanjska kuća i neke manje zgrade, štale i garaže. I što mislite tko tu dolazi na koncerte? Najpoznatije i najbogatije ličnosti na čelu sa kraljevskom obitelji. Korporacije priređuju koncerte za svoje partnere. U tu svrhu dodan je i restoran sa parkingom. Ne zna se točno starost zgrade, ali sam posjed datira od prije sedam stoljeća. 1920 godine nasljednik John Christie obnavlja zgradu i ugrađuje velike 24-metarske orgulje, a potom zajedno sa suprugom, opernom pjevačicom proširuje dvoranu izgradivši salu sa 300 sjedala. Ideja lokalnog festivala prerasla je 1949 godine u pravu operu, kada ravnatelj, dirigent i intendant postaju, od strane Nacista, prognani čelni ljudi Berliske opere. Vremenom gledalište raste. Današnja ovalna sala je napravljena 1994 godine u potpuno novoj zgradi i prima 1250 gostiju. Koštala je 34 milijuna funti. 90% sredstava su donacije, koja su donorima dale trećinu mjesta sa stalnim ulaznicama. Više pogledajte an www.glyndebourne.com.

            WEST SUSSEX

            Drugi dan smo išli na drugu stranu u pokrajinu Zapadni Sussex. Bila je nedjelja i sve starije od 5 godina bilo je na točkovima i nekuda išlo. Uz to rekonstrucija mosta, obilazak i jednosatna vožnja se utrostručila. Odredište nam je bio gradić Arundel. Još iz daljine smo se ugledali zidine i kule velikog dvorca i katedralu na brdu. To je dvorac gdje živi Duke of Norfolk. Vojvoda sa obitelji živi u dijelu dvorca, dok je drugi dio muzej i već 200 godina otvoren za javnost. Po starom zakonu, krunu je mogao nositi samo protestant. Kako su oni katoličke vjere ostali su bez krune. Zakon je ukinut, ali teško da će sjesti na presto. U okviru posjete dvorcu se može obići i unutrašnjost, pa čak i spavaonice, te park. Kako dvorac dominira na brdu, sa kula je prekrasan pogled na samo mjesto. Šetajući uz zidine kroz mjesto stiže se i do katedrale izgrađene u francusko gotičkom stilu 1868 godine. Pored je mali park i zgrada gdje živi svećenstvo.
            Spuštajući se kroz mjesto vidjeli smo jednu čudnu građevinu. Imala je izgled crkve, ali nije bila. U njoj je bilo na mnošto trgovina suvenirima i antikvitetima. Tu sam jeftino kupio počasnu kolekciju novčića, a siguran sam da bi se za svakoga pronašlo nešto.
            Kako je bilo negdje oko 16 sati i vrijeme tradicionalnog podnevnog čaja „Cream Tea“, ušli smo u poznati restoran iz 16.stoljeća, kod Belinde. Na ulazu milijun teglica raznih pekmeza i bočica. Unutra sve u znaku prave čajdžinice. Tu smo naučili kako se pije Cream tea. Kada se naruči čaj, dobiju se dva keramička čajnika vruće vode. U jednom je ubačena vrećica čaja. Kada se popije čaj iz tog čajnika, onda se dospe voda iz drugoga i napravi nova količina čaja. U šolju sipate prvo mlijeko, pa onda čaj. Dobiju se i dva kolačića, zdjelica nečega između slatkog vrhnja i maslaca i zdjelica pekmeza. Obično od jagode ili drugog bobičastog voća. Engleske su jagode sigurno najukusnije jagode na svijetu. Kolač prepolovite i namažete i jedete zalijevajući čajem.
            Niti na povratku nismo imali sreće sa prometom. Naletjeli smo na sajam oldtimera. Lijepo ih je bilo vidjeti, ali ne i voziti u koloni, brzinom primjerenom vozilima od prije pedeset godina.





   veljača 2009 broj 168

This entry was posted in Brighton, Europa, Putovanja, Velika Britanija. Bookmark the permalink.

Odgovori