BIARITZ

0Na samoj južnoj obali Francuske Baskije na Atlanskom oceanu, tik uz Španjolsku granicu nalazi se jedno od najmondenskijih ljetovališta Europe. U jednom članku kažu da kada idete tamo obavezno stavite svoje skupocjene dijamantske ogrlice, ohladite šampanjac i sjednite u svoga Bugatija. Ono što je privuklo nekadašnju aristokraciju i današnje bogataše je prekrasna pješčana plaža i priroda, luksuzni hoteli i kockarnice, te svakako poznata gastronomska ponuda ovoga podneblja. Tu nema masovnog turizma, ali ima skupih trgovina, tenis i golf terena, jahti, ergela za jahanje i do savršenstva razvijenih thalassotherapie centara poput Thalmara i Thalassa Biarritz. Moderni koncept wellnessa je i potekao odavde 1970.godine. Tu se ne nude samo bazeni, saune, masaže i fitness centri, osmišljeni su cijeli višednevni programi oporavka za postizanje i očuvavanje ljepote lica i tijela, posebno nakon plastičnih operacija, poroda, odvikavanja od pušenja, alkohola…
Biaritz je bio malo ribarsko selo, sve dok ga liječnici nisu počeli propisivati bolesnicima za oporavak u 18.stoljeću. Pravi razvoj počinje 1854. godine gradnjom vile carice Eugenije, žene Napoleona III. Uskoro to postaje omiljeno mjesto europskih kraljeva i drugoga plemstva, a posebno ruskoga.


Ruska crkva
Mi smo stigli jutarnjim autobusom iz španjolskog San Sebastiana u kojem smo bili odsjeli i vratili se večernjim busom, pa smo imali osam i pol sati za obilazak. Pored autobusne stanice su mali park i kombinacija dvorca i utvrde sa okruglim i četvtastim obrambenim tornjevima u kojoj je smještena turistička zajednica grada. Tu se može snabdijeti kartom grada i prospektima. Odmah u blizini je Carska kapela sagrađena 1864. godine na zahtjev carica Eugenie, posvećena Gospi od Guadalupe ili meksičkoj crnoj djevici. Posebno je zanimljiva kombinacija raznih stilova iznutra. Par koraka dalje je Ruska ortodoksna crkva sagrađena 1892.godine zbog velikog broja Rusa koji su dolazili. Izgrađena je u stilu Bizanta, sa velikim ikonostasom i ikonama donešenim iz Sant Petersburga.
Hotel Palace
Prekoputa je već spomenuta prva izgrađena palača u kojoj je sada Hotel Palace. U njemu možete probati menu carice Eugenije za  svega 135€. Divimo se veličini i ljepoti zdanja dok silazimo na obalu i Veliku plažu. Oko palače je veliki park u kome ljudi uživaju na suncu na mnogobrojnim klupama. Ovdje uvijek ima vjetra pa je raj za surfere, a tek je zadnji dan travnja. Nekako mi aristokracija i surferi ne idu zajedno, a surfera i beach partija je sve više i više. I danas je na plaži mnoštvo surfera, koji pokušavaju uhvatiti koji val po relativno mirnom oceanu. Ne znam kako uspijevaju i pored surferskog odijela, mokre kose i bosih nogu ostati toliko dugo u vodi jer je temperatura oceana krajem travnja svega 13oC. Mnoštvo ljudi sjedi na plaži i samo ih gleda i zabavlja se na svoj način. Na kraju plaže vertikalna stijena, gdje se vidi sva silina oceana. Čudne stijene i hridi su i u moru. Na vrhu litice je svjetionik iz 1874. godine, do čijeg vrha vode 243 stepenice. Diže se 70 metara iznad mora i vidi izdaleka. Pogled sa platoa je  savršen. Cijeli zaliv leži kao na dlanu. Prekrasan pogled na grad koji se stepenasto diže od mora. S druge strane se nastavlja desetke kilometara duga pješčana plaža. Iznad nje su resorti i golf igrališta. Vraćamo se nazad istim putem još jednom se diveći vilama pored kojih prolazimo i parku oko Hotela Palace. Plaža završava ispred zgrade Casino Municipal, još jedne povijesne zgrade. Ispred njega je najveća gužva. Odatle kreće turistički vlakić za obilazak, za one koji ne vole šetnju. Nažalost nigdje ne staje da možete izaći i napraviti koju fotku pa smo sve obilazili pješice.
Bellevue
Plažu i mjesto dijeli na dva dijela brdo na kome su smještene još neke palače i hoteli. Nismo imali sreće sa vremenom jer je tada počela kiša. Ispod su stijene i mali most do malog otočića La Basta sa statuom Djevice Marije. Most od svega par metara je izgradio Gustav Eiffel.  Ovdje treba doći i za vrijeme plime i za vrijeme oseke. Potpuno druga slika kada se more povuče. Stijene u plićaku djeluju kao mječeva površina prekrivena zelenim  i žutim algama. Naravno da odlazimo do tamo, jer pogled odozdo je opet fantastičan, a  parkovi i zelenilo su na sve strane. Iznad ceste se uzdiše trg i katedrala Sainte Eugenie. U njoj se često organiziraju koncerti.  Ako Biaritz ima centar onda je to ovaj trg. Prepuno je restorana i kafića. Silazimo u  stijenama zaštićenu, lučicu sa simpatičnim restoranima i kavanama u starim ribarskim kućicama. Za romatičare pravo mjesto. Penjemo se opet na sljedeći poluotok sa još jednim svjetionikom i šetamo stazama koje spajaju male otočiće. Na tom platou, u art-decco zgradi je Muzej Mora Biaritz sa 150 vrsta riba i drugih morskih životinja, koje žive u Biskaju. Prostor od 50 akvarija je prije par godine povećan postavkama tropskih mora Kariba i Pacifika u zgradi Ocean World par kilometara dalje. Usred poluotoka se ugurala mala pješčana uvala i plaža, dobro zaštićena od udara mora, posebno omiljeno kupalište za djecu. Nakon zanimljive vile u stilu staroga dvorca vraćamo se nazad. Ovaj puta idemo sa gornje strane brda i uživamo u pogledu iz druge perspektive. Nisu ni ti bogataši što odsjednu u ovim preskupim hotelima ludi. Lokala  i restorana je na svakom koraku. Ulica Place Georges Clemenceau ih je prepuna. Nisu baš svi sa tako paprenim cijenama. Kažu da pravi gurmani će otići do tržnice Les Halles i pojesti na štandu L’Ecaillerie sveže kamenice i popiti čašu vina za trećinu cijene nego u restoranima. A oni se baš snabdijevaju odatle. Ali radi samo do 13.30. Treba probati i  lokalne specijaliteta Ibaiona pršut i Brebis fermier ovčiji sir od nepasteriziranog mlijeka.  Ako ništa drugo može se uvijek zasladiti uz famozni sladoled (glaces) ili sa Gateau Basque, jednom vrstom kolača od bademovog brašna i kremom sa višnjama. Na kraju obilazak završavamo na trgu Bellevue, čije ime samo govori da je otamo najljepši pogled na Biaritz uvalu. Odlazimo nazad do  autobuske stanice i odlazimo očarani.



This entry was posted in Biaritz, Europa, Francuska, Ljetovanje, Putovanja, Toplice i wellness and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori