VARAŽDIN

OLYMPUS DIGITAL CAMERANakon dugo godina evo me ponovo u Varaždinu. Radeći sa nekim poslovnim partnerima, godinama smo se sretali na sajmovima i prezentacijama dobavljača, nikada na njihovom terenu. Ali Varaždin je bio samo mjesto okupljanja i prolazna stanica za dalje. Ipak dan je bio prekrasan i odlučio sam ga obići i turistički i napisati par redaka. Put će me dalje odvesti u Mađarsku, a nakon dva dana se vraćam opet u grad i to na ručak.
Varaždin se može obići za sat vremena. Parking sam lako našao u ulici Augusta Cesarca, kod gradskog parka. Stari kestenovi, tipični za austrougarsku, kada je i nastao. Prekoputa je zanimljiva zgrada Gradske zvjezdarnice. Nikada ne bih pogodio, liči na tipični muzej. Nekako mi nedostaje kupola. Do parka je zgrada Narodnog kazališta. Poznati arhitekta iz Beča Hermann Helmer je 1873.godine samostalno projektirao svoje prvo kazalište u Varaždinu, a poslije će zajedno sa kolegom još u Hrvatskoj sagraditi kazališta u Rijeci (1883) i Zagrebu (1894/95), a ukupno u Europi pedesetak. Inače kazališni život u Varaždinu možemo pratiti od 1637. godine.


Prolazimo i pored velike zgrade Pošte iz istog vremena i barokne Župne crkve Svetog Nikole iz 1761. godine. U povratku ću i zaviriti u nju. Veoma raskošno i bogato je uređena, sa prekrasnim oltarima, pravim umjetničkim djelima. Do nje je klasicistička zgrada Prve gradske osnovne škole iz 1842. godine. Inače škola je tu bila u manjoj zgradi još od 1779.godine.
Nakon kratke uličice i pješačke zone, koja se začudo zove Trg Slobode,  izbijamo na Franjevački trg, još jednu ulicu sa imenom trga. Oko nas na sve strane prekrasne zgrade. Prva je Palača Patačić, najvrjednija rokoko palača u Varaždinu, ali i u Hrvatskoj. Sagrađena je 1764. i nije stradala u velikom požaru 1776. godine.  Ružičasta fasada je palača Varaždinske županije sagrađena 1768. godine u rokoko stilu, a na kraju ulice je klasicistička Palača Herczer sagrađena je 1791. godine, u kojoj se nalazi Entomološka zbirka sa 4500 raznik kukaca. Smatra se da je jedna od značajnijih u Europi.  Franjevci se spominju u Varaždinu već u 12. stoljeću a crkvu i samostan  započeli su graditi 1650. godine. Crkva ima najviši toranj u gradu 54,5 metara i prekrasnu propovijedaonicu iz 17.stoljeća. Pored je i stara apoteka.
Na drugom kraju ulice i Trgu Kralja Tomislava ili Korzu je Kuća Ritz u kojoj su pronađeni su renesansni lukovi u prizemlju i kameni ulazni portal sa uklesanom godinom 1540. Kuća nosi ime po negdašnjem vlasniku gradske kavane Ritzu, a kavana je i danas tu. Na trgu je i Katedrala sa samostanom i gimnazijom. Gradnja crkve je počela 1642, godine, a konačni oblik je dobila u 18.stoljeću. U Katedrali se već tradicionalno održava festival barokne glazbe, poznatiji kao Varaždinske barokne večeri. PalačaDrašković sagrađena je u drugoj polovici XVIII. stoljeća. Varaždin tada postaje glavni grad Kraljevine i u njoj je zasjedao Hrvatski sabor.  Na kamenom portalu nalazi se pozlaćeni grb obitelji Drašković. Treća palača na trgu, koja sa visokim tornjem i satom podsjeća na crkvu je Gradska vijećnica i to od 1523.godine. Nakon požara je obnovljena i  dodan je toranj.
Napuštamo trg i idemo Gajevom ulicom sa dobro očuvanim starim kućicama iz 18.stoljeća, nanizanim jednom do drugom. Skrećemo lijevo ka Starom gradu. Ispred ulaza zanimljiv trg  Miljenka Stančića, gdje središnju poziciju zauzima palača Sermage, koja je 1759. godine preuređena u stilu rokokoa. Na pročelju zgrade ističe se balkon s ogradom od kovanog željeza. U palači se nalazi stalni postav Galerije starih i novih majstora. Među najvrjednijim slikama su Žitna madona iz 15. stoljeća, slika iz Rubensove škole, te ulja što pripadaju Canalettovoj školi. Na trgu stara pumpa, drveno prijestolje, da se turisti mogu za trenutak osjećati kao kraljevi i kafić sa terasom prepunom i zimi.
Konačno ulazimo u Stari grad, tvrđavu i zamak. Oko njega su sačuvani bedemi i opkopi koji su nekad zajedno s utvrdom činili neosvojivu cjelinu. Današnja utvrda građena je od 14. do 19. stoljeća. Najstariji njen dio je središnja kula. U 16.stoljeću za vrijeme ratova s Turcima pregrađena u utvrdu okruženu visokim zemljanim nasipima i dvostrukim pojasom vode. Tijekom prošlosti bila je vlasništvo mnogih značajnih plemićkih obitelji, a danas je muzej.
Napuštamo Stari grad na drugi izlaz i dolazimo do malog trga sa štandovima, gdje se mogu kupiti autohtoni suveniri. U Uršulinskoj ulici je istoimeni samostan it 1707.godine, gdje su došle redovnice na poziv grofice Magdalene Drašković.
Konačno dolazimo na novouređeni prostrani Kapucinski trg za podzemnom garažom ispod i nekadašnjom robnom kućom VAMA. Na njemu je Palača Erdody, koju je podigla grofovska obitelj Erdody polovicom 18. stoljeća u rokoko stilu. Palača je bila poslije vojarna a danas se u njoj nalazi varaždinska Glazbena škola.
Bilo bi još mnogu palača, vrijednih da se spomenu. Pored mnogih se i prođe na ovoj ruti. Drugi dan smo na preporuku otišli na ručak u Restoran Verglec. Izuzetno ljubazan konobar nam je objasnio sve o specijalitetu, koji smo probali Patka sa ječmenom kašom i mlincima. Manje hrabri su ostali na kotletima sa roštilja.




This entry was posted in Hrvatska, Varaždin, Zagorje i sjeverna Hrvatska and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori