SPLIT

0Split je svakako najtemperamentniji grad Hrvatske, izuzetne ljepote sa bogatom kulturnom baštinom za pokazati. Split ima jedini UNESCO spomenik u kome se i danas živi. Dioklecijanovu palaču. Stara 1800 godina, krpana i dograđivana kroz stoljeća i danas živi posebnim šarmom uz mnogobrojne turiste sa svih strana svijeta. Dok sam šetao gradom sretao sam mnoge japanske turiste u manjim i većim grupicama kako poput mene nemilosrdno slikaju svaki detalj. Neke nije omela niti bura da sjede uvečer na rivi i piju pivo. Po danu slika rive potpuno drugačija. Sunce je izmamilo Splićane i popunilo terase kafića kao u po ljeta.

SPLIT NOĆU
U Split sam stigao predveče i uzeo sobu u prvom hotelu na koji sam naletio. Nekada kultno mjesto Hotel i kavana Bellevue  na Prokurativama ili zvanično Trgu Republike danas čeka nekoga ulagača. Sam trg je izgrađen polovinom 19.stoljeća u neorenesansnom stilu poput onoga u Veneciji. Nekada je bila velika fontana na njegov kraju, koja je srušena 1947.godine radi povezanosti sa talijanskom vlašću. Današnja , nije joj niti nalik. Grad sam obišao uvečer i potom na preporuku večerao u poznatom Restoranu Varoš. Hrana odlična, ali cijene iznenađujuće visoke. Evo par slika Splita noću.



OD PROKURATIVA DO KAZALIŠTA

U Splitu sam se trebao naći sa prijateljima tek u podne, a potom sa poslovnim partnerom, koji je dolazio trajektom sa Hvara u 13.20. Stoga je bilo dovoljno vremena za detaljan obilazak grada još jednom. Kako se sunce dizalo, dan je postajao sve ljepši, a slaba bura rastjerala je i oblaka pa sam uživao u svakom trenutku. U devet sati Split još uvijek pust. Na trgu Republike tek komunalci i pokoji penzioner. Na trgu pored već spomenute venecijanske palače crkva i samostan Svetoga Franje iz 13.stoljeća. U njoj je sahranjen književnik Marko Marulić  i jedan od najvećih hrvatskih političara Ante Trumbić. Iza crkve nekoliko restorana gdje je i konoba Varoš. Tu počinje i put na Marjan gdje ću se uputiti kasnije. Pješačka trgovačka Marmontova ulica vodi sa trga do HNK kazališta. U njoj je pored trgovina i robne kuće nekoliko palača i Splitska peškarija ili ribarnica, gdje nema muha radi sumpornih toplica u blizini. Zbog tih izvora je baš Dioklecijan tu napravio svoju palaču. Na trgu van mletačkih zidina pored kazališta je crkva Gospe od Zdravlja.

ĐARDIN
Prolazim pored robne kuće Prima i dolazim do kamenih zidina i parka. Strossmayerov perivoj ili Đardin nalazi se između ostatka mletačke utvrde i Dioklecijanove palače i njenog glavnog ulaza Zlatnih vrata. Doduše to ime su dobila tek u 16.stoljeću u vrijeme Mlečana. Kroz njih je Dioklecijan ušao 305.godine. Vodila su ka Saloni (Solin) glavnom gradu tadašnje rimske provincije Dalmacia, a njima su se mogli koristiti samo car i obitelj. Park je izgrađen 1859. godine. U njemu su dvije fontane. Jedna klasična sa anđelom i nova u obliku rimskog akvadukta. Tu je poznati spomenik biskupu Grguru Ninskom, koji se sada renovira, te ostaci srednjovjekovnog samostana iz 11.stoljeća i zvonika iz 17.stoljeća. Pogled na zidine i Zlatna vrata je veličanstven. Par koraka dalje je Galerija umjetnina, jedan od najvažnijih splitskih muzeja.

PJACA
Ulazim u stari grad do velikog centralnog gradskog trga iz 13. stoljeću, koji se zvanično zove Narodni trg, ali ga Splićani zovu jednostvano Pjaca. To je prvi je naseljeni dio izvan Dioklecijanove palače i nalazi se uz zapadni zid. Na trgu u gotičkoj zgradi stare gradske vijećnice je danas izložbeni prostor. Na njemu nekoliko prekrasnih palača gdje su živjele plemićke obitelj i Morpurgo, jedna od najstarijih još uvijek otvorenih knjižara na svijetu. Izgleda skoro isto kao 1861. godine. U kavani Central su se okupljali splitski intelektualci. Stari gradski sat ima 24 umjesto 12 brojeva. Pored njega su Željezna vrata, jedan od četiri ulaza u Dioklecijanovu palaču. Na njima je u 11.stoljeću napravljena mala crkva Gospe od Zvonika, prvobitno posvećena sv. Teodoru, s prekrasnim ranoromaničkim zvonikom.

DIOKLECIJANOVA PALAČA
Dioklecijanova palača je veliki pravokutni kompleks unutar zidina i jedan od najbolje sačuvanih spomenika iz rimskoga doba. To je ujedno bio i vojni tabor. Dvije okomite ulice ga dijele na četiri dijela. U južnom dijelu boravio je car i odatle se upravljalo i vladalo. Tu su bili i hramovi. Vojska i posluga su bili u sjevernom dijelu zajedno sa skladištima za robu. Dimenzije palače su oko 215 x 180 metara, sa četiri velike kule na kutovima, vratima i malim kulama na svakoj strani. Donji dio zidina je masivan, obrambeni,  dok su gornji sa velikim prozorima. U palači se danas živi u mnogim kućama dograđivanim kroz stoljeća. U podrume se pored suvenira može ući i pogledati uz plaćanje ulaznice. Služili su kao skladišta a kat iznad su bile careve odaje i izgledale su u tlocrtu identično kao i podrumi. U srednjem vijeku su zatpani otpadnim materijalom, a do danas je otkopan samo istočni dio.

PERISTIL
Stižem u centar svijeta, najljhepši gradski trg Peristil. To je centralni trg unutar Palače sa nekoliko hramova. Smatralo se da je Dioklecijan sin boga Jupitera. Tu se caru odavala počast. Podanici su padali ničice i ljubili skute  njegova grimiznog plašta. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom careva. Širenjem grada i gradnjom novoga trga s vijećnicom (Pjaca) u 13./14. st. Peristil postaje vjersko središte okruženo palačama splitskih plemićkih obitelji. Podno stupova je i 3500 godina stara egipatska sfinga. Na njemu se izvode kazališne i operne predstave. Papa Ivan Pavao II je tu oduševljeno rekao “Bože moj, koliko li je nogu ovuda gazilo”. Na Trgu je mala crkvica Svetoga Roka, nastala 1516. godine preuređenjem romaničke kuće iz 13.stoljeća. Do nje su i ostaci crkvice Sv.Barbare.

KATEDRALA SVETOG DUJE
U 7.stoljeću oktogonalni mauzolej rimskog cara Dioklecijana velikoga neprijatelja kršćanstva postaje crkva u kojoj su postavljeni oltari s relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu. U sredini je nekada stajao Dioklecijanov sarkofag, kasnije uništen. Najvredniji dio katedrale su vrata iz 1214. u orahovini, koja je izrezbario Splićanin Andrija Buvina. Na njima se prikazuju prizori iz Evanđelja. Zvonik katedrale iz 13 .stoljeća je visok 57 metara i u 19. u 20. stoljeće temeljito obnovljen i ponešto izmijenjen. Stepenicama se može popeti na vrh i pogledati cijeli Split.

PAZAR
Sa Peristila prolazim kroz Srebrna istočna vrata. Od srednjeg vijeka do 1952. godine su bila zazidana jer tu je bila barokna crkva, koja je srušena. Glavna splitska tržnica ili Pazar, smještena je uz sami istočni zid Dioklecijanove palače, i oko crkve Svetog Dominika. Ima svega od hrane do tekstila i onoga namijenjenoga za turiste, koji uživaju za njih u nesvakidašnjim prizorima. Ništa ne može nadomjestiti tamošnju atmosferu. S druge strane ulice je željeznička stanica i lučki terminal, a malo dalje i autobusna stanica. Na samom trgu je i spomenik Tuđmanu. Uz obalu zgrada lučke kapetanije i Riva.

RIVA
Današnji oblik se naslućuje u vrijeme Napoleona i maršala Marmonta. Nekoliko puta mijenjan njen izgled, ali uvijek je bila dominantna južna fasada Dioklecijanove palače. Danas je većim dijelom pješačka zona prepuna kafića i restorana, mjesto gdje se dolazi na jutarnju kavu, ručak ili večernji izlazak. Doći, vidjeti i biti viđen. Na Rivi se održavaju koncerti, proslave i prosvjedi. Jedinstveni suncobrani u obliku jedra, palme, klupe za penzionere, koji su došli proćakulati ili majke sa djecom da malo prošetaju.

VESTIBUL
Ulazim sa Rive nazad i prolazim kroz Dioklecijanove podrume do Peristila. Idem na gornji kat. Vestibul je staro carsko predvorje, izvana četvrtastog, iznutra kružnog oblika. Nekada su u polukružnim nišama bili kipovi,a  velika kupola sa mozaikom u bojama. Kupola se urušila. Kroz Vestibul se s Peristila ulazilo u rezidencijalni dio palače. Na drugom kraju trga, u nekadašnjoj crkvi Svetog Andrije iz 7.stoljeća, podignutoj na mjestu carskih odaja, uređen je Etnografski muzej. Tu se može vidjeti naličje zidina. Dok slikam trojica ljudi planiraju kako i ovaj dio dovesti u red. Spominje se rekonstrukcija zidina u stilu visećih vrtova. Nadam se da će projekt proći i da će ovaj dio postati isto tako lijep kao ostatak palače.

JUPITEROV HRAM
Sa Peristila vodi uska uličica sva u skelama do Jupiterovog hrama, čija se fasada također obnavlja. Mala pravokutna prostorija  sa bačvastim svodom preobraćena je u Krstionicu u kasnoantičko doba. Pod hramom je napravljena kripta posvećena sv. Tomi. U 13. st. postavljen je krsni zdenac napravljen od dijelova oltara iz 11. stoljeće, koji su bili u katedrali do tada. Na jednoj od ploča je uklesan hrvatski kralj Petar Krešimir IV ili Zvonimir. To je najraniji prikaz jednog europskog kralja u srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi. Unutra je secesijska skulptura sv. Ivana Krstitelja, djelo Ivana Meštrovića.

VOĆNI TRG
Van zidina palače je Voćni trg ili zvanično Trg braće Radić. Može se i sa Rive ući na njega. Tu je nekada bila tržnica na kojoj se prodavalo voće iz okolnih sela, a na susjednom trgu povrće. Pun je kafića i restoranima. Na njemu je osmerokutna mletačka kula, dio stare utvrde iz 15. stoljeća i veličanstvena palača  obitelji Milesi iz 17. stoljeća, sa prekrasnim baroknim pročeljem. Na trgu je Meštrovićev spomenik napravljen u čast oca hrvatske književnosti Marku Maruliću.  Na izlazu na Rivu je jugozapadna kula Dioklecijanove palače. Na trgu je snimana jedna od najpopularnijih hrvatskih TV serija Velo misto.

MARJAN
Prolazim sa Rive pored Crkve Svetoga Franje do stepenaste ulice koja vodi iz Varoši. Brdo iznad grada je zaštitni znak grada. Nekada sam gore išao kao dijete u zoološki vrt, dok smo čekali noćni vlak za Sunju.  Danas je gore Kerumov križ sa Isusom. Ljudi sa psima, na biciklima, šetači i turisti strpljivo se penju ka vrhu. Dolazim do vidikovca kojeg zovu Prva vidilica.  Pogled na grad fantastičan. Bura se pobrinula da nema izmaglice, a sunce je na pravom mjestu visoko na nebu. Nažalost nemam vremena za dalje, jer kažu da treba još dvadesetak minuta do vrha. Spuštam se stepenicama do zapadne obale.

ZAPADNA OBALA I BANOVINA
Na zapadnoj obali, koju je Kerum dao srediti napravljena je krasna promenada sa nekoliko kafića. Nažalost njemu osobno je ponestalo para pa Hotel Marjan zjapi prazan i nedovršen. Šetam sve do Marine prepune jahti. Tu je i zgrada Banovine u kojoj je sada gradska uprava. Tu se u kafiću srećem sa prijateljima. Nakon toplog čaja, malo grijanja od bure i razgovora žurim u na drugi sastanak. Prolazim i pored male ribarske lučice Matejuška sa velikom udicom. Tu je okupljalište mladih, koji na zidićima sjede i pijuckaju piće kupljeno u dućanu. Okolo je nekoliko restorana. Prijatelj i poslovni partner sa Hvara me vodi u poznatu kultnu Konobu kod Fife, koja se nalazi u dva objekta jedan preko puta drugoga. Hrana domaća, porcije obilne, cijene pristupačne. Unutra izložba karikatura poznatoga splitskog karikaturiste Davora Štambuka. Svakako probati pašticadu ili lešo teletinu.



This entry was posted in Dalmacija, Hrvatska, Split and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori