PLITVIČKA JEZERA U JESEN

0Plitvička jezera su pored Dubrovnika zaštitni znak turističke Hrvatske. To čudo prirode, jedinstveno u svijetu, dolaze vidjeti turisti iz cijeloga svijeta. Jednom godišnje u jesen uprava nacionalnog parka otvara svoja vrata za hrvatske obitelji koje ga mogu posjetiti po popularnoj cijeni od 25kuna po osobi. Redovna ulaznica u tome periodu je inače 110 kuna. Akcija je u potpunosti uspjela, jer gužve su bile ogromne. Parkinzi nisu mogli primiti sve te aute, pa se parkiralo svuda uz cestu , pa time uštedjelo još pedesetak kuna. Parking se inače naplaćuje 7 kuna po satu. Rečeno nam je da za obilazak gornjih i donjih jezera i slapova trebamo planirati obilazak od 6 sati i 8 kilometara pješačenja.


Nacionalni park Plitvička jezera  je najveći park u Hrvatskoj i prostire se na 294,82 km2. Proglašen je parkom 1949.godine, a od 1979.godine se nalazi na spisku UNESCO svjetske baštine. Posebna odlika ovoga kraškoga terena je stvaranje sedre u posebnim ekohidrološkim uvjetima, koja nastaje taloženjem krečnjaka iz vode. Park je poseban i 1267 biljnih vrsta koje tamo rastu od čega 75 endema. U parku pored mnogih šumskih životinja ima i medvjeda, 321 vrsta leptira, 161 vrsta ptica i 21 vrsta šišmiša.
Od Rijeke smo išli preko Senja i Otočca. Cesta je bila dobra i bez prometa i stigli smo za 2,5 sata i već počeli obilazak u 10.00. Opcija je bila autocestom prema Zagrebu, pa Dalmatinom na jug ili preko Karlovca pa D1 državnom cestom do Plitvica. Uz plaćanje cestarine to su bile i duže opcije a stizalo se za otprilike isto vrijeme. Auto smo ostavili na Parkingu P2 kod Ulaza br.2, spustili se pored hotela  i posebnim vozilima (kombinacija autobusa i vlakića) uputili se rutom “H” na gornja jezera. Potom smo prateći oznaku “H”, pješice se vratili uživajući u mnogobrojnim slapovima, te brodićem otišli do ulaza br.1. Tamo ogromne gužve i tristotinjak metara dug red na ukrcaj na brodić za odlazak u suprotnom smjeru. Uprava parka je povodom praznika je organizirala kulturno umjetničko društvo u ličkim narodnim nošnjama, koje je izvodilo pjesme i plesove Like.
Vodostaj na jezerima je bio dosta visok zbog obilnih kiša cijele godine, pa su pojedine sekcije drvenih staza bile potopljene par centimetara vodom, pa improvizirani mostići su stvarali zastoje i ogromnu gužvu. Put do velikog slapa je bio kolona u oba smjera ljudi koji više čekaju nego hodaju. Mi smo srećom se popeli kroz Špilju Šupljaru i izbili na vrh kanjona i odatle uspjeli sve vidjeti iz još bolje perspektive sa nekoliko vidikovaca. Na polazno mjesto vratili smo se opet vlakićem. Uostalom pogledajte slike.



This entry was posted in Hrvatska, Lika, Banija, Kordun, Plitvička jezera and tagged . Bookmark the permalink.

Odgovori