KOPAČKI RIT

Kopački rit je park prirode smješten na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske. To je ravničarski dio Baranje između rijeka Drave i Dunava te granice s Mađarskom. Rijeka Dunav u svom srednjem toku, uz pomoć rijeke Drave, stvara unutrašnju deltu. Takav fenomen kod drugih Europskih rijeka u ovakvom obliku nije poznat, te daje ovom području svjetski značaj.

 

To je poplavno područje, djelomično močvara sa veoma raznolikim biljnjim i životinjskim svijetom i jako mnogo raznih vrsta ptica. Izgled samog parka stoga umnogome zavisi od godišnjeg doba, prethodnih ciklusa poplava i suša, seobe i vremena parenja  ptica. Za obilazak se koriste dva posebna broda  sa veoma tihim motorima, koji mogu primiti pedesetak putnika. Rute se često mijenjaju ovisno o uvjetima. Obilazak je moguć i manjim čamcima pa čak i kanuima.

Za vrijeme naše posjete tijekom manifestacije KulenDayz2012 bio je period veoma niskog vodostaja nakon višemjesečne suše. Turistički su se mogli obići samo neki veći kanali. Neki su nastali kao posljedica djelovanja rijeka i čestih mijenjana riječnog korita, a neki su nastali punjenjem  starih iskopa pijeska i šljunka nakon poplava. Osobno sam očekivao jata ptica, ali smo tu i tamo viđali pokoju sivu čaplju, kormorane, divlje patke i guske, te riječne galebove. Pored njih u parku žive bijele i crne rode, patke, fazani, orlovi štekavci, čiji raspon krila dostiže i do dva metra.  Čak nas nije ubo niti jedan od 19 vrsta komaraca koji tamo žive.

Ipak nije bilo dosadno jer nam je vodič nam je objasnio neke zanimljive stvari iz života ptica. Nazanimljivije je bilo čuti da kormorani, koji se isključivo hrane ribom su najvećim dijelom zaslužni za izgled drveća, uglavnom vrba i hrasta, mada u parku raste mnogo drugih raznih vrsta. Kako su nezasiti i mnogo jedu, imaju i mnogo nusprodukata. Većina drveća na kojem se gnjezde je skoro bijele boje. Zbog veoma kiselog izmeta, takvo drveće počinje gubiti lišće i na kraju ostaju samo grane, koje sablasno strše u zraku. Kormorani se hrane u grupama. Da bi istjerali ribu iz skrovišta među korijenjem drveća, jedna grupa mlati krilima po vodi, a druga se gosti uplašenom ribom. Zatim se zamijene. Ponekad oni pohlepni ne poštuju to pravilo, pa zna biti i okršaja. Nekada se toliko najedu da ne mogu uzletjeti, već samo plutaju na vodi.

Od riba mnogo je soma, smuđa, štuke i šarana. Jako se rasprostranila i dobro prilagodila babuška. Dobro podnosi onečišćenja i visoke temperature vode sa malo kisika. Živi u jatima. To joj omogućava da brzo ovladava staništem i ponaša kao invazivna vrsta, te potisne druge autohtone (domaće) vrste riba. U parku je zabranjen lov i ribolov, ali zato van zaštićenog područja se mogu uloviti reprezentativni primjerci.

Park je poznat i po raznim vrstama žaba, šest vrsta bezopasnih zmija i  barskim kornjačama, koje u proljeće i jesen svako jutro preplave žalove kako bi uhvatile malo sunca i ugrijale se, s obzirom da nisu toplokrvne životinje. Tada su često i plijen orla štekavca.

U Kopačkom ritu ima divljih svinja i jelena. Vidra se također može vidjeti, a i nekoliko obitelji dabrova, čija se populacija oporavlja nakon što je gotovo istrebljen u Europi.

Dvorac Tikveš

U okviru parka prirode se nalazi i dvorac Tikveš. Car Leopold I je 1697. godine dodijelio taj posjed za iskazane zasluge princu Eugenu Savojskom. Sam kompleks dvorca datira iz 19. stoljeća, a izgradili su ga članovi Teschenske loze obitelji Habsburg. Tijekom povijesti dvorci su bili rezidencialno lovačko središte poznato u europskim i svjetskim razmjerima, ali isključivo zatvorenog tipa za goste dvora i vladare. Novi dvorac je izgrađen u drugoj polovici 19. stoljeća u duhu romantičarskog historicizma. Poslije će to biti Titovo lovište. U sklopu kompleksa je nekoliko zgrada, koje su imale razne uloge, a tamo je danas uprava Parka prirode Kopački rit, te mali muzej i suvenirnica.



This entry was posted in Hrvatska, Kopački rit, Slavonija i Baranja and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori