TOKIO

0Jeftina avionska karta je prilika koja se ne propušta i eto nas u Japanu i njegovom glavnom gradu Tokiu. Odavno se spojio sa susjednim gradovima i čini konglomerat od 35 milijuna ljudi. Prvi dojam kada dođete je da ste došli na drugu planetu. Sjaj i blještavilo zapada je samo površinsko. Red i organizacija se podrazumijeva.Tradicija i sasvim druga kultura je nešto što vidite posvuda. I nemaju namjeru je mijenjati. Morate se prilagoditi na nju isto kao i na male i uske sobice skupih hotela, bez ormara i kreveta da jedva stanete u njih. Opcija su hosteli ili capsule, odjeljci samo za prespavati. A hrana! Čak i hamburger je drugačiji, ali ubrzo se naviknete, jer kod naručivanja pojma nemate što ćete dobiti a kamoli kakvog je okusa.


Let do Dohe traje šest sati i nakon mijenjanja aviona još deset. Tokio ima dva aerodroma. Naravno avion uvijek slijeće na onaj dalji (Narita), pa ostaje još sat i pol u vlaku. U njemu nitko ne priča kao niti u metrou, koji uglavnom ide nad zemljom. Svi čitaju knjige, slušaju muziku sa slušalicama u ušima i spavaju. Kako i ne bi kada putujete pola sata između dva susjedna kvarta. Brzo smo se ufurali. Konačno stižemo u hotel u večernjim satima uz vremensku razliku od 7 sati.

GO TOKYO
Naše prvo jutro u gradu počelo je sastankom sa mladom japankom iz agencije Go Tokyo, bez čije pomoći teško da bismo uspjeli sve organizirati. Došla je na recepciju hotela 20 minuta prije dogovorenoga vremena. Kaže ne zna radi prometa da li će stići na vrijeme, pa krene ranije. A  vlakovi voze u sekundu točno. Došla nas je osobno dočekati i donijela nam je razne brošure i  famozne PASMO kartice, bez kojih je nemoguće  voziti se po gradu. Vrijede u bilo kom  prijevoznom sredstvu, čak i u međugradskom prometu. Bila je iznenađena i odbijala da uzme Kraševu Griote bombonjeru i mali suvenir Bašćanske ploče, kao naš mali znak pažnje i zahvalnosti na pomoći. Jedva je pristala kada smo je uvjerili da to ne košta mnogo.  Pasmo kartica se prvo napuni proizvoljnom sumom novca. Pri ulasku u metro se provuče kroz automat, isto kao i na izlasku, a ona pošteno obračuna cijenu  karte i umanji iznos. Moguće je čak sa njima kupovati na automatima pa čak i plaćati u trgovinama. Preko agencije GoTokyo se mogu organizirati razni obilasci. Više pogledajte na izvrsnoj stranici www.gotokyo.org/en.

Print

SHINJUKU
Hotel smo odabrali u poslovno-trgovačko-turističkoj četvrti Shinjuku. Hotel kod željezničke stanice ovdje je skuplji nego oni udaljeni. U svijetu je obratno. Sve se vrti oko željezničke stanice. Neboderi sa uredima, trgovački centri i trgovine na osam katova. Kvadrat zemlje košta basnoslovno, pa je cijela oblast oko željezničkih stanica ukopana i ispod zemlje 3-4 etaže. Uđete pod zemlju na jednom mjestu i izađete dva kilometra dalje. Čim se odmaknete malo od te zbrke ljudi, auta i neonskih reklama sve se mijenja. Nebodere zamjenjuju uske ulice i dvokatnice sa trgovinama i raznim lokalima. Bandere i električni vodovi na sve strane, klime na pročeljima. Pitate se gdje nestade zemlja visoke tehnologije. Ali niti tu ne nedostaje neona.
Prvi dan smo iskoristili da malo prošetamo susjedstvom kako bi se priviknuli na novo vrijeme i odmorili od puta. Nije mnogo ali čudno. Pravo mjesto za to su parkovi. Japanci ih obožavaju. Da biste ušli u park morate platiti ulaznicu. Obično postoje samo 2-3 ulaza.  Otišli smo u obližnji Shinjuku Gyoe park. Prekrasno oblikovano drveće podsjeća na velika bonsai stabla. Zen parkovi su prava umjetnička djela prirode i čovjeka. Jezero, mostići, paviljoni za okrepu i nebrojena stabla trešnje, koja oboje park u bijelo ružičastu boju. Mnogi misle da je Japan najljepše posjetiti baš tada. Neke vrste cvijetaju u jesen. Dio je napravljen u stilu engleskog parka. U jednom dijelu je veliki moderni staklenik sa tropskim biljkama. U parkovima se šeta, meditira, pjeva, pleše i uživa u životu. Često se izvode performansi raznoga tipa. Prolazimo pored robne kuće Isetan sa veoma luksuznom robom. Ista je skuplja najmanje 30% nego u Europi. Unutra bezbrojni restorani sa prihvatljivim cijenama hrane.
Sljedeće odredište je bio Hanazono Shrine, šinto hram, koji je bio u skelama. Ovo je jedan od najznačajnijih hramova Japana, izgrađen polovinom 17.stoljeća u Edo periodu. Ovo je oaza mira i tišine okružena visokim zgradama na svega par koraka udaljenog veoma prometnog bulevara. Oponašali smo rituale što drugi rade mada nismo znali smisao.
Uvečer odlazimo do obližnje četvrti Kabukicho sa restoranima i zabavnim lokalima. Sve blješti od neona kako izvana tako i unutar lokala. Ovo je i poznata crvena četvrt gdje svi nude svoje usluge svakome. Brojni su karaoke klubovi. U njima često imate posebne sobe i možete pjevati sami sebi ili samo svome društvu. Nekada je to alternativa za hotelsku sobu. Platite i možete i spavati.  Malo dalje penjemo se na doskora najvišu građevinu u gradu. Tokyo Metropolitan Government Building je 243 metra visoka. Ima dva tornja i vidikovac sa trgovinom suvenirima i restoranom na 202 metra visine. Ulaz je besplatan a pogled fantastičan posebno noću.

TSUKIJI TRŽNICA
Treći dan polazimo u obilazak nekih glavnih atrakcija. Zahvaljujući  GO TOKYO imamo i vodiča. Samostalni obilazak jednog tako veliko grada sa bezbroj turističkih atrakcija je nemoguća misija.  I ova mlada japanka je došla 20 minuta ranije od dogovorenoga vremena u naš hotel da bi nas vodila na sasvim drugi dio grada.  Kroz Tokio protiče rijeka Arakawa i jedan njen manji odvojak Sumida, uz koga se smjestila na ušću u ocean tržnica ribom Tsukuji . Cijela jedna četvrt grada sa skladištima, malim trgovinama i restoranima ribom i svime vezanim za more. Ograničeni broj turista može kupiti ulaznicu i za aukcije riba na veletržnici u ranim jutranjim satima. Odlazimo do maloga hrama Namiyoke Inari Shrine s kamenim oltarima u obliku jajeta sa natpisom kome su posvećeni. Japanci donose male kipiće i stavljaju ih tu u čast škampa, ribe, jajeta i slično. Riba dolazi iz cijelog svijeta, pa i iz Hrvatske. Japanci jedu mnogo ribe, ali vodičkinja nam je priznala da se u njenoj kući jede svega tri puta tjedno jer ne stigne pripremiti. Jede se mnogo i govedina. I mi smo probali neke spacijalitete i ražnjiće sa roštilja od slavne Kobe govedine. Najsličnije našoj hrani.


GINZA
Prva poslovna četvrt grada je Ginza. Sada je krasi epitet najskuplje. Poslovne zgrade i neboderi. Svaka značajnija japanska ili svijetska korporacija ima svoju. I oko njene željezničke stanice pravi podzemni grad na nekoliko etaža. Nailazimo na zgradu kazališta Kabukiza u kojoj se održavaju poznate Kabuki predstave. Na ulazu velika trgovina suvenirima. Odlazimo i u mali muzej unutra. Zavirujemo i u neke zgrade. Unutra roboti koji služeza zabavu. U Nissan salonu izložen auto bez volana. Penjemo se na još jedan vidikovac Tokyo tower, u stilu Eiffelovog tornja iz Pariza. Visok je 333m i crveno narančaste boje radi bolje uočljivosti zbog zračnog prometa. Druga najviša zgrada u Japanu. Izgrađen je 1958.godine kao komunikacijski toranj. Danas ga je posjetilo preko 150 milijuna turista. Pogled na grad je savršen, a hodate po terasi od stakla kroz koju vidite podnožje i zemlju.

CARSKA PALAČA
Najveći park grada se smjestio oko carske palače u kojoj je rezidencija japanske carske obitelji. U nepreglednom parku i oko njega su i neki glavni muzeji i ustanove grada.  Palača se nalazi na mjestu nekadašnje utvrde Edo,  okružena opkopima i masivnim kamenim zidovima.  Nekada je bila sjedište Tokugawa Shoguna, koji su vladali Japanom od 1603. do 1867.  Godinu kasnije prestolnica se seli iz Kyota u Tokio i dvadeset godina kasnije nova palača je završena. Uništena je tijekom Drugog svjetskog rata ali i obnovljena u istom stilu. Sa velikog trga ispred carske palače Kokyo Gaien, mogu se vidjeti dva mosta Nijubashi, koji su ulaz u palaču. Nažalost ulaz je dozvoljen samo u posebnim prilikama i kroz ograničene vođšene ture po vanjskom dijelu. Iz parka se vidi niz nebodera finacijske četvrti Marunouchi sa svim svjetskim bankama. Tu je i poznata  dugačka crvena zgrada Tokyo željezničke stanice čije je renoviranje završeno 2012.

ODAIBA
To je dio grada s druge strane tokijskog zaliva koji povezuje nekada najduži viseći most na svijetu, pravo čudo arhitekture. Dug je 798 metara. Zovu ga most duga (rainbow), jer je sav je u led diodama koje noću svijetle. Odaiba je nastala spajanjem više malih vještačkih otoka napravljenih još u Edo periodu u svrhu zaštite grada s mora. Na njima je bio niz malih utvrda. Danas je u Odaibi veliki park s malom kopijom Kipa Slobode. Tu su i veliki trgovačko zabavni centri Aqua City i Diver City Plaza sa velikim robotom Gundam ispred. Unutra su brojni restorani. U prostorima Tojote se mogu vidjeti stara i najnovija vozila toga branda. Odatle se može i posebnim turističkim brodićima sve do Asakuse duž Sumida rijeke.

ASAKUSA i UENO PARK
Četvrti dan nas je dočekao sa kišom. Ipak prema planu sjeli smo u metro i uputili se u sjeverni dio grada u Asakusu. Tu se nalazi napoznatiji i jedan od najstarijih kompleks hramova Sensoi. Dok prilazite prolazite duž 250m duge ulice Nakamise sa malim štandovima gdje se prodaju suveniri i sve moguće vrste hrane. Pored je još mnoštvo trgovina i restorana u dvije pokrivene ulice  nazvane Nova Nakamise. Prolazimo kroz ulazna vrata Kaminarimon i konačno dolazimo pred sam Sensoi hram. Ulaz u hramove je besplatan, ali možete dati milodar za ispunjenje želja. Da bi Vam se želja što više ostvarila poželjno je dati što veći milodar. Pored je Asakusa Shrine iz Edo perioda sa lavovima ispred i petokatna pagoda. Hramovi su udaljeni 200m od rijeke Sumida uz koju su parkovi sa trešnjama. Odatle polazi turistički brod do Odaibe. Preko rijeke je nova atrakcija grada Tokyo Skytree (Nebesko drvo) sa cijelim kompleksom zgrada oko sebe. To je TV toran visine 634m, što ga čini drugom najvišom zgradom u svijetu.
Odlazimo metroom do Ueno parka sa najvećim i najbogatijim  Kaneiji hramom  iz Edo perioda. Na povratku kući odlazimo u četvrt elektronike Akihabara s blještavilom neona i brojnim robnim kućama sa najnovijim modelima računala, mobitela, televizora, igrica i svega drugoga iz svijeta elektronike.

YOYOGI i SHIBUYA
Peti dan opet kiša. Obilazimo susjedni južni. Odlazimo pješice do obližnjeg Yoyogi parka. Odatle je 1910. godine poletio prvi avion. Dugo je bio vojni poligon, a nakon rata bila je tu deset godina američka baza. Za vrijeme olimpijade 1964. godine  tu se smještaju učesnici i održavaju neka takmičenja. I danas ima brojne sportske sadržaje a posebno se ističe nova sportska dvorana. U jednom kraju je Muzej blaga Homotsuden. I tu su hramovi, restorani i brojni štandovi, ljetnja pozornica. Posebno je živo nedjeljom kada se okupljaju razne grupe i udruge od rokera, žonglera, klauna, članova raznih borilačkih klubova i drugih subkulura specifičnih za Japan.
Odlazimo do Shibuye gdje je je najpoznatije i najprometnije raskrižje u Japanu, a vjerojatno i u cijelom svijetu. Kada se upali zeleno prelazi križanje oko 2000 ljudi. Izračunali su da u pola sata pređe više od 40.000 ljudi ili oko milijun dnevno. U jednom kutu, ispred stanice metroa, je spomenik psu Hachiko, koji je na tom mjestu svaki dan čekao svojeg vlasnika s posla, koji je iznenada umro. Punih deset godina. Ova priča o odanosti  se uči u školama. Snimljen je i film o tome sa Richard Gere-om.

KAMAKURA
Šesti dan odlazimo u 60km udaljenu Kamakuru. Gradić prepun starih hramova na samom moru. I ona je dio konglomerata koga čini Tokio s Yokohamom, Kawasakijem, Chibom i Saitamom. Kamakura je bila glavni grad Japana dva stoljeća od 1192.godine, kada presto seli u Kyoto . Iako je 1250.godine imala 200.000 bila je četvrti najveći grad u svijetu. Prepuna je budističkih i šintoističkih svetišta. Zahvaljujući tome i velikoj pješčanoj uvali razvila se kao jako turističko odredište. Biramo nekoliko glavnih svetišta jer imamo samo dan na raspolaganju za obilazak.
Odlazimo prvo do Engakuji drugog od pet najznačajnijih Zen hramova. Podignut je 1282.godine kao spomen na invaziju Mongola. Naravno tijekom stoljeća drvene konstrukcije su često stradavala u zemljotresima i požarima i često obnavljane. U kompleksu je staua Budhe i veliko zvono. Penjemo se uz brežuljak i prolazimo pored mnogih pagodica, statua i malih parkova.
Odlazimo do Kenchoji, najznačajnijeg i najstarijeg Zen hrama u gradu, podignutog 1253.godine. I tu je mnoštvo objekata, počev od ulaznih vrata, pa do malih hramova, velikog zvona i nekoliko velikih zgrada sa kipovima Budhe  i naravno zen vrta.
Najvažnije svetište je Tsurugaoka Hachimangu iz 1063.godine, podignuto od prvog shoguna Kamakure. Prošireno je 1183.godine. Pored mnoštva pagodica i pagodica, tu je i veliki zid sa valjcima. Prisustvovali smo i japanskom vjenčanju i takmičenju u streličarstvu.
Četvrti hram je Kotokuin, sa drugim najvećim kipom Budhe u Japanu, visokim 13,35m. Napravljen je 1295.godine i tada je stojao u hramu, kojeg su tajfuni nekoliko puta srušili radi veličine. Od 1495. godine stoji na otvorenom.
Peti hram Hasedera je budistički  hram Jodo sekte, poznat po kipu sa jedanaest glava božice milosrđa Kannon. Visok je 9,18 metara. Pozlaćeni drveni kip se smatra jednim od najvećih drvenih skulptura u Japanu. Prema legendi, isklesan je od istog drveta kao i sličan  u Nara prefekturi.



DISNEY RESORT
Sedmi dan smo otišli u vlakom u  sat vremena vožnje udaljeni Tokyo Disneyland, koji ustvari pripada gradu Chiba. Postoje čak dva parka. Disneyland i Disney sea world. Unatoč skupoj ulaznici park je bio prepun, tako da se na na sve glavne atrakcije čekalo po 1-2 sata. A to znači da smo mogli samo prošetati i probati ih nekoliko i pogledati koju paradu.. Najmanja gužva je bila u dijelu za najmlađe, pa smo iskoristili priliku da se podsjetimo djetinjstva.

This entry was posted in Azija, Japan, Tokio and tagged , . Bookmark the permalink.

Odgovori